Juraj Ratkaj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
U katoličkom i nacionalnom duhu napisao je [[povijest]] Hrvata ''"Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ..."'' koja je izdana u [[Beč]]u 1652.<ref>http://www.hrt.hr/arhiv/98/09/01/d1_hrv.html</ref>. U povijesnoj znanosti Juraj Ratkaj tako ostaje zabiljezen kao autor prve [[hrvatska historiografija|sustavne povijesti]] [[Hrvati|Hrvata]].
Prijateljevao je i ratovao zajedno s [[ban|banom]] [[Ivan III. Drašković|Ivanom Draškovićem]] i mnogim drugim odličnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj [[Frankapani|Frankopan]] i grof [[Petar Zrinski]]. Našao je vremena i za prilično slobodan život u svome prekrasnome dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih književnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spočitava svojim sunarodnjacima što su nemarni u pogledu knjige i što se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spočitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da će izrasti u velikana svoga roda, no žestina, neposlušnost, svojeglavost i nedoličnost doveli su ga do toga da je bio lišen kanoničke časti i dohotka. Pri kraju života, iako je bio lišen kanoničke časti, zahvaljujući milosti biskupa [[Petar Petretić|Petretića]], određen je za župnika Svetog Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane.
S njim je izumrla obitelj velikotaborskih [[Ratkaj|Ratkaja]].
| |||