Razlika između inačica stranice »Hrvatski državni arhiv«

(povezani članci)
[[Datoteka:Slika Skrinje privilegija HDA 300109.jpg|mini|Slika Škrinje privilegija u HDA]]
[[Datoteka:HDA 170909 2.jpg|mini|Knjige iz 1799. i 1800. u Hrvatskom državnom arhivu]]
Kako se [[Škrinja privilegija]] čuvala u sakristiji [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]], Sabor 1752. zahtijeva da se premjesti u sabornicu na [[Markov trg|Markovu trgu]] što je i učinjeno 1764. Godine 1770. Hrvatski sabor donosi posebne mjere zaštite tih prostorija u kojima su se, osim škrinje i Arhiva Kraljevine čuvali i spisi Zagrebačke županije i Sudbenoga stola. U vrijeme [[Hrvatsko kraljevsko vijeće|Hrvatskog kraljevskog vijeća]] (1767.-1779.) u Banskoj Hrvatskoj započinje sustavno odvajanje tekućega registraturnoga (pismohranskoga) gradiva od onoga koje ima povijesni značaj. Sređuju se i popisuju arhivi najvažnijih grana uprave, kaptolski arhivi i Arhiv Kraljevine. Od 1791. do 1797. sastavljeni su prvi elenhi i repertoriji pojedinih skupina spisa (Sabor, Banski spisi, Spisi protonotara, Konferencije). Ivan Zrnčić bio je prvi stalni arhivist Kraljevinskog arhiva, postavljen na to mjesto 1800.
 
Od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]] započinje proces prerastanja Kraljevinskoga arhiva u samostalnu ustanovu za čuvanje i obradu arhivskoga gradiva. Ban [[Josip Jelačić]] imenovao je 1848. [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivana Kukuljevića Sakcinskog]] upraviteljem Arhiva. U skladu s novim pristupom arhivskome gradivu kao sastavnome dijelu kulturne baštine neke zemlje, prvom restitucijom arhivskoga gradiva iz inozemstva (1849.-1853.) u Arhiv je iz [[Budimpešta|Budimpešte]] vraćen dio spisa hrvatske provenijencije: spisi grofova [[Zrinski]]h, knezova [[Frankapani|Frankapana]] i drugih hrvatskih plemićkih obitelji (Neoregestrata acta), spisi ukinutih isusovačkih, pavlinskih i drugih samostana u Hrvatskoj koji su se čuvali pri Ugarskoj komori, spisi Hrvatskog kraljevskog vijeća te hrvatski spisi Kraljevskog Ugarskog namjesničkog vijeća itd. Po nalogu ugarske vlade ban [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Hédervary]] je starije i važnije spomenute spise 1885. ponovo vratio u Budimpeštu. Za Ivana Kukuljevića započelo je i sustavno objavljivanje arhivskoga gradiva kao povijesnog izvora.
 
Nakon [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] (1868.) Kr. Zemaljski arhiv postaje pomoćni ured Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade koja 1870. donosi Zakon o Zemaljskom arhivu u Zagrebu s odredbama o korištenju gradiva. Tako se Arhiv otvorio javnosti, poglavito znanstvenoj.