Inačica od 15. listopada 2006. u 09:08 uredi Duh Svemira (razgovor \| doprinosi) 17.684 edits sitno u zaglavlju ← Starija izmjena		Inačica od 23. listopada 2006. u 12:17 uredi ukloni ovu izmjenu Ivelimir (razgovor \| doprinosi) 1.699 edits Dodana tablica medalja i nekoliko wp Novija izmjena →
Redak 1: {{TablicaMedaljaOI vrh}} '''Vinko Jelovac''' (Jelovci kod [[Pazin\|Pazina]], [[18. studenoga]] [[1948]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] [[košarka\|košarkaš]] i trener.▼ {{TablicaMedaljaOI sport \| [[Košarka]]}} {{TablicaMedaljaOI srebro \| [[OI_1976.\|1976. Montreal]] \| Jugoslavija}} {{TablicaMedaljaOI dno}} ▲'''Vinko Jelovac''' (Jelovci kod [[Pazin\|Pazina]], [[18. studenoga]] [[1948]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] [[košarka\|košarkaš]] i trener. ~~== Životopis ==~~ == Kratki pregled karijere == Član KK [[Pula]] postao je 1963. kada je zaigrao za mladu reprezentaciju. Za svoj rodni kraj ostao je vezan i kada su ga kao mladića spazili skauti Olimpije, nakon čega je uslijedila brza selidba u [[Ljubljana\|Ljubljanu]]. Godine 1967. je tako u Tivoliju započeo svoju fantastičnu karijeru, kao dugogodišnji kapetan i standarni član jugoslavenske reprezentacije, i zlatnim se slovima upisao u klupsku i reprezentativnu povijest. Sa 243 nastupa za izbranu vrstu, od 1967. do 1977. jedan je od rekordera bivše države. Bio je centar koji je svojim znanjem i spretnošću na muke stavljao protivnike gdje god igrao. Igranje u Olimpiji donijelo mu je svjetsku slavu. Jugoslavenska reprezentacija bila je tada u usponu, u momčadi mu se pridružio i [[Krešimir Ćosić]], i nije bilo reprezentacije koja bi s njima lako izašla na kraj. Prvu medalju, od osam koliko ih je osvojio u karijeri na najvećim natjecanjima, donio je 1969. kada je u [[Napulj\|Napulju]] na EP[[Europska košarkaška prvenstva\|Europskom prvenstvu]] osvojio srebro. Ljubljana je dobila organizaciju finala SP[[Svjetsko košarkaško prvenstvo - Jugoslavija 1970.\|Svjetskog prvenstva u košarci 1970]]. i Vinko je dočakao trenutak da skupa sa suigračima iz Olimpije, Aljošom Žorgom i [[Ivo Daneu\|Ivom Daneuom]], zakorači na svjetsko prijestolje. Osvojili su naslov svjetskih prvaka. Godine 1971. okitio se srebrom sa EP u [[Essen\|Essenu]], sudjelovao u osvajanju 5. mjesta na [[Olimpijske igre\|OI]] v [[München\|Münchenu]] 1972. i stigao na vrh Europe godinu potom u [[Barcelona\|Barceloni]]. Košarkarška Europa se nije mogla načuditi njegovim čarobnim potezima, dominantnosti i lucidnosti. Tih je godina bilo daleko najbolji europski centar, i teško je pronaći utakmicu u kojoj nije blistao. Veličinu je pokazao i u Kataloniji, kada je na EP bio najbolji strijelac. Europu je osvojio još dva puta: 1975. u [[Beograd\|Beogradu]] i 1977. u [[Liege\|Liegeu]]. Na SP 1974. u [[Portoriko\|Portoriku]] osvojio je srebro, a dugo očekivanu olimpijsku medalju, srebrnu, svojoj zbirci dodao je na [[OI_1976.\|OI u [[Montreal\|Montrealu]] '76]]. == Oproštaj i godine nakon karijere == 'Mi smo Vinkovi, Vinko je naš,' grmilo je pred ljubljanskom dvoranom Tivoli, kada je [[5. prosinca]] [[1982]]. odigrao svoju posljednu utakmicu. Tribine su pucale po šavovima. Svatko se htio naći na njima, vidjeti posljednje minute njihove legende na parketu. I simbolična gesta na kraju, Vinko je kapetansku traku predao predvodniku novog Olimpijinog vala, Peteru Vilfanu. Velikan velikanu ... Po svršetku karijere Jelovac se uputio u trenerske vode, gdje drugdje do li u Ljubljani. Najprije u Slovanu, potom se preselio u svoju Olimpiju, koju je [[1985]]. opet vratio u Prvu ligu gdje joj je i bilo mjesto. Kasnije je slijedilo Borovo iz [[Osijek\|Osijeka]], [[Palermo]], bio je i na [[Sardinija\|Sardiniji]]. Vratio se u [[Krško\|Krško]], a bio je u [[Rijeka\|Rijeci]] kada je došla ponuda [[Maccabi Tel Aviv\|Maccabija]] iz [[Tel Aviv\|Tel Aviva]], koju nije mogao odbiti. Čekao je i dočekao na kraju i poziv iz [[Cibona\|Cibone]]. No, vodstvo kluba nakon jedne sezone ga je otpustilo. Danas je Vinko poduzetnik u svojoj [[Istra\|Istri]] koju toliko voli. [[Kategorija:Hrvatski košarkaši\|Jelovac, Vinko]]

Vinko Jelovac: razlika između inačica