SFera: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznica
dopuna
Redak 22:
 
Skupina entuzijasta – među njima najpoznatiji [[Krsto A. Mažuranić]] i Želimir Koščević, tada voditelj Galerije SC, kasnije u Galeriji Moderne umjetnosti (tu su još bili Vladimir Sokol, Vojko Kraljeta i Alfred Reschner) – godine 1975. odlučuje kako bi bilo vrijeme da se osnuje i pravi ZBiF (Znanstvena beletristika i fantastika; korektni prijevod [[Engleski jezik|engleskog]] ''Science Fiction & Fantasy'') klub, sličan onima kakvi su na Zapadu postojali desetljećima. Uz pomoć jednog od voditelja Astronautičkog i raketnog kluba “Zagreb” (dijela danas već zaboravljene Tehničke omladine), koji je i sam bio znanstvenofantastični obožavatelj, rečeni zanesenjaci postaju Sekcija za znanstvenu fantastiku ARKZ-a te dobivaju pristup prostorijama Kluba. Što se tiče naziva “Sekcija za znanstvenu fantastiku”, zapravo su bili samozvanci – statut ARKZ-a nije dopuštao takvu sekciju te su ih oni vodili kao “Sekciju za propagandu”.
Kao datum osnivanja uzet je [[4. veljače]] [[1976.]] godine, a to je bio i jedan od razloga što su se klupske konvencije prvih dvadesetak godina tradicijski održavale u [[Veljača|veljači]], kada se slavila godišnjica osnivanja. Sastanci su se održavali jednom tjedno.<ref>http://sfera.hr/drustvo-sfera/povijest/knjiga-postanka-prvih-deset-godina/ Darije Đokić, Knjiga postanka - prvih deset godina (pristupljeno 13. svibnja 2013.)</ref>
 
=== Rađanje Siriusa i Parseka ===
Redak 46:
Ovakav oblik javnog SF djelovanja u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji nije bio poznat dok se toga nisu prihvatili neki SFerini članovi. U to je doba organiziran sajam nazvan “Zagrebački dani znanstvene fantastike” koji je, imao više izložbeni tip organizacije, dok je druženja bilo uglavnom van prostora događanja. Međutim, interes je bio toliki da se odlučilo organizirati i druge po redu “Dane SF-a”.
[[Povijest umjetnosti|Povjesničar umjetnosti]] Želimir Košćević velikodušno je upregnuo svoju Galeriju SC, te se 2. - 4. studenoga [[1979]]. održao prvi skup koji je već nalikovao na pravu SF konvenciju.
[[Datoteka:Sfera fotoa1.jpg|minijatura|lijevo|YUKON II 1979.: Ivica Posavec, Darije Đokić, Drago Božić, Zoran Milović, Boris Marini, Borivoje Jurković, Gordana Marini, Andrija Franetović]]
 
S obzirom da je Sirius sa svojim malobrojnim, ali bitnim neliterarnim stranicama poslužio kao SFerina rezonantna kutija, ubrzo je došlo do kataliziranja organiziranog okupljanja i u drugim većim gradovima; osnivani su SF klubovi u [[Ljubljana|Ljubljani]], [[Beograd]]u, [[Skopje|Skopju]], [[Osijek]]u, [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[Niš]]u, [[Sarajevo|Sarajevu]] i drugim gradovima. Članovi tih većih ili manjih, bolje ili slabije organiziranih klubova (ali uglavnom vrsni poznavaoci ZBiF-a) dolaze u Zagreb. Nekolicina ih je bila i na prvim “Danima”, a broj onih koji su najavli svoj dolazak na “druge Dane” već je bio toliki da se moglo govoriti ne o lokalnom zagrebačkom, već o pravom svejugoslavenskom događaju. Zbog toga je i naziv promijenjen u YUKON (jugoslavenska konvencija, ali je tada “KON” još uvijek značio “kongres”) te je dodan i broj “Drugi”. Naravno, “prvi” YUKON pod tim imenom nije nikada niti održan – radilo se o prekrštenim “Danima znanstvene fantastike” održanim 1977.
 
Redak 59:
Parsek kao polu-literarni bilten nije ni izbliza dosegnuo mjesečnu redovitost izlaženja. Iako su po broju članova bili najveći SF klub, aktivna jezgra nije bila velika te se teško nalazilo dovoljno vremena i suradnika za intenzivniju produkciju. Da bi se nadoknadio manjak informacija između dvaju izlaženja SFerinog prvog glasila, 1982. su izmišljene “Parsek novosti” kao informativni letak koji je govorio samo o radu u klubu i trebao je biti uistinu mjesečnik. To mu je neko vrijeme i uspijevalo, a održao se par godina te je na kraju imao i više nego jedan fotokopirani/šapirografirani list papira. Klupske su ambicije u izdavaštvu bile veće; željelo se izdavati vlastito neperiodično literarno izdanje s obzirom da se Sirius dobro prodavao, a strogoćom izbora i ograničenim brojem stranica odvojenim za domaće autore nije mogao zadovoljiti ambicije i čitalačke publike i nezajažljivih autora. Tako se ozbiljno počelo raditi na Megaparseku, kao pravom literarnom časopisu tiskanom “za istač”. Nakon toga je tu funkciju trebala imati SFERA - međutim, svi su se ti abortirani literarno-izdavački planovi nasukali na grubu istinu: u doba kada nije bilo PC-a te stoga niti desktop publishinga, tiskanje zbirke pripovijedaka ili romana bilo je i organizacijski i financijski prezahtjevno i za najveći klub u državi. Tu je djelatnost SFera uspjela ostvariti tek mnogo kasnije.
 
Po odrađenom prikupljanju dokumentacije, 1982. klub mijenja status te se preimenuje u “SFera, društvo za znanstvenu fantastiku”.<ref>http://sfera.hr/drustvo-sfera/povijest/knjiga-postanka-prvih-deset-godina/3/ Darije Đokić, Knjiga postanka - prvih deset godina (pristupljeno 13. svibnja 2013.)</ref>
 
=== Nagrada SFERA ===
Redak 71:
Osnovne su kategorije bile za priču, roman i životno djelo, mogla se povremeno dodati i nagrada za neki drugi oblik stvaranja u ZBiF-u, a ustanovljena je i Povelju. Kako bi se održala kvaliteta i značaj nagrade, Pravilnik je predviđao da se u nedostatku kvalitetnih godišnjih ostvarenja nagrada uopće ne dodjeljuje u nekoj kategoriji, što se i više puta desilo, osobito nagradi za “životno djelo”, koja je dodijeljena svega nekoliko puta. Prva nagrađena priča bila je “Prsten” Gorana Hudeca, a roman je bio “Prepoznavanje” slovenskog autora Mihe Remeca. Iako se smanjenjem države smanjilo i obuhvatno područje, danas je “SFera” ''de facto'' hrvatska nacionalna nagrada za ZBiF djelovanje. Kada je Klub prekrojen u Društvo, dotadašnji se amblem sa veselim BOČ-om činio malo preneozbiljnim pa je zamijenjen novim – bila je to stilizirana plaketa nagrade s već opisanom klepsidrom i tekstom ispod nje: SFera, društvo za znanstvenu fantastiku. Taj je i danas u opticaju, tek neznatno izmijenjen.
 
Od samog osnivanja SFere govorilo se o potrebi da se ujedine sve (nad)nacionalne snage potencijalno zainteresirane za rad u ZBiF-u, osobito na profesionalnoj razini, kako bi mu se podigla kvaliteta i značaj. O tome se pričalo na prva dva YUKONA, ali je tek na trećem, na petu godišnjicu kluba i dodjele prve nagrade 28. veljače i 1. ožujka 1980., došlo do pokušaja osnivanja YUSFO-a – svejugoslavenske SF organizacije, za koju su članovi SFere izradili prijedlog statuta i načina djelovanja. Bilo je predviđeno institucionalno članstvo: SF klubovi, filmski distributeri, izdavači i tek poneki slobodni profesionalac koji radi na tom području. Pokušaj je, naravno, neslavno propao. Osim predstavnika par klubova, na sastanku koji je trebao biti osnivačka skupština nije se pojavio nitko od upravo navedenih “privrednih subjekata”. Nešto se više diskutiralo na sljedećoj konvenciji, ali s istim rezultatom; tek se pet godina kasnije, nakon što je broj klubova u zemlji bio već pozamašan, skrpalo nešto nalik prvotnoj ideji, a pristupilo je i par individualnih članova koji su zarađivali radom i u SF-u. Čak se ’86 pojavio prvi (vjerojatno i zadnji) YUSFAN - fanzin dotične organizacije koja je formalno postojala sve do raspada federacije.<ref>http://sfera.hr/drustvo-sfera/povijest/knjiga-postanka-prvih-deset-godina/4/ Darije Đokić, Knjiga postanka - prvih deset godina (pristupljeno 13. svibnja 2013.)</ref>
 
=== Jack Williamson u Zagrebu ===
Redak 89:
Jedna od posljedica odlaska u Brighton bila je da je 1979. za 2. YUKON došao Sam Lundwal, švedski pisac i teoretičar SF-a, s još izraženijim glazbenim talentom, tako da je bio poznatiji kao tekstopisac za planetarno popularni sastav [[ABBA]]. Kako tada funkcija počasnog gosta formalno još nije postojala, prvi stranac koji je kao takav najavljen bio je [[Gerry Webb]] 1982. za 4. YUKON. Taj je strojarski [[inženjer]] u to doba za britansku Vladu radio na ozbiljnom projektu svemirskog [[avion]]a – svemirskog broda koji bi polijetao i slijetao kao avion, a ne kao [[raketa]]. Kao autor bavio se samo popularizacijom znanosti i tehnologije, međutim, u SF krugovima je bio poznatiji kao vlasnik najveće britanske zbirke pisanih materijala o ZBiF-u.
 
Ta je konvencija bila prva s video-projekcijama, a kasnije su prvi uveli i [[Računalo|računalne]] igraonice. Pred kraj opisivanog razdoblja, SFera je imala preko 200 barem povremeno aktivnih članova, na SFeraKonima se tijekom vikenda okupljalo preko 1300 posjetitelja, godišnje ih je oko 4000 sjedilo na predavanjima i drugim događanjima iz redovitog programa. Biblioteka (koju je brižljivo vodio i slagao kasniji predsjednik Ivica Posavec) brojala je preko 1600 naslova te imala i oko 1100 [[dijapozitiv]]a. SFerini članovi bili najaktivniji prevoditelji SF-a (i to ne samo sa engleskog); prije svih K. Mažuranić (na konvenciji u San Marinu dobio je nagradu za najboljeg europskog prevoditelja), zatim Bruno Ogorelec (koji je kao privatnik objavio prvi prijevod SF romana) pa Dana Frišić, B. Marini, D. Đokić i drugi.<ref>http://sfera.hr/drustvo-sfera/povijest/knjiga-postanka-prvih-deset-godina/5/ Darije Đokić, Knjiga postanka - prvih deset godina (pristupljeno 13. svibnja 2013.)</ref>
 
=== Eurocon ===