Budislav Grga Angjelinović: razlika između inačica

'''Grga Budislav Angjelinović''' ([[Sućuraj]], [[Hvar]], [[14. siječnja]] [[1886.]] - [[Split]], [[1. svibnja]] [[1946.]]), bio je [[političar]] i [[publicist]]. Bio je odgovoran za gušenje [[Pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. godine]] i masakr koji se tada zbio na [[Trg bana Josipa Jelačića|Trgu bana Josipa Jelačić]] u [[Zagreb]]u.

Grga Budislav Angjelinović rođen je na [[Hvar]]u [[1886.]] godine. Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, [[Prag]]u i [[Lavov]]u, a doktorirao je u Zagrebu i Lavovu. Završio je studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=6944851354/ Proleksis enciklopedija: Angjelinović, Budislav Grga], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> u [[Zagreb]]u. Tada je bio je aktivni član [[Stranka prava|Stranke prava]],<ref name="Proleksis" /> koju je vodio dr. [[Ante Starčević]]. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s [[Fran Galović|Franom Galovićem]] pokrenuo je list ''Mlada Hrvatska''. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Trumbić]]a u Zadru i [[Split]]u uređivao je list ''Hrvatska''.

Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod [[Knin]]a pri proslavi Kosovske bitke, u [[Zadar|Zadru]] je [[1915.]] godine osuđen na tri godine strogog [[zatvor]]a. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga po kazni šalju u vojsku u [[Beč]]. Svršetkom rata i nakon opće amnestije svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list ''Hrvatska država'', koju izdaje frakcija Stranke prava ([[Starčevićeva stranka prava|milinovci]]), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda.

Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju [[1941.]], s raspadom Jugoslavije, Angjelinović bježi u inozemstvo i priključuje se [[četnici|četnickim]] [[politika|političkim]] krugovima.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/prosinacke-zrtve-zla-sjena-hrvata-nad-rodoljubima-ubijenima-clanak-224096 Večernji list: Hrvoje Dečak:, ''Prosinačke žrtve: Zla sjena Hrvata nad rodoljubima ubijenima''], [[Večernji list]], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> Zabilježeni su podatci da je tijekom ratnih godina [[1942.]] i [[1943.]] pisao tekstove u kanadskom ''Srpskom glasniku'' i četničkom listu ''Novosti''.<ref name="Večernji list" />

Najzanimljiviji dio biografije dr. Grge Budislava Angjelinovića je gušenje [[pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918]]. na Trgu bana Josipa Jelačića, te suradnja s četnicima tijekom ratnih godina. Prosinačku pobunu koju je po zapovijedi dr. Grge Budislava Angjelinovića u krvi ugušila policija - mornari i srpski sokolovi - kasnije su svojatali i ustaše i partizani. Službeni je izvještaj glasio da je u tome masakru poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izraziti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Angjelinović [[4. prosinca]] [[1918.]] zabranio daljnje izlaženje. Ubijeni su: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.<ref>Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (Pretisakprijetisak), ISBN 86-03-00771-3, str. 54.</ref>

Zagrebački časopis "Riječ", br. 98. [[30. travnja]] [[1921.]], donosi govor dr. Grge Budislava Angjelinovića u beogradskoj Skupštini od [[26. travnja]] 1921. u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku, kojoj je donedavno sam pripadao, da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj.<ref name="Večernji list" /> "Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari", kazao je Angjelinović.<ref name="Večernji list" /> Na to glas iz publike: "Vi u tome imate prakse."<ref name="Večernji list" /> Na ovo je dr. Angjelinović progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicimazastupnicima ponovio što je to učinio u Zagrebu: "Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim",<ref name="Večernji list" /> kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Angjelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.

Obitelj Angjelinović je poznata je i značajna u političkom i javnom životu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća. Iz nje su potekli pravnik i publicist Berislav (glasoviti [[Orjuna|orjunaš]] i poznati policijski batinaš, op.a.), književnik [[Danko Angjelinović|Danko]] (djed hrvatske političarke [[Vesna Pusić|Vesne Pusić]]), liječnica Goroslava i pjesnikinja Smiljana.