Marcel Proust: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 28:
== Životopis ==
Rođen u imućnoj liječničkoj obitelji, nježan i osjetljiv, pobolijevao od djetinjstva od [[astma|astme]], što je obilježilo čitav njegov potonji život. Proustov otac, Achille Adrien Proust, bio je ugledni [[patolog]] i [[epidemiologija|epidemiolog]], zaslužan za proučavanje i pokušaje izlječenja uzroka i širenja [[kolera|kolere]], koja se u to vrijeme širila kroz Europu i Aziju; bio je autor brojnih članaka i knjiga o [[medicina|medicini]] i higijeni. Proustova majka, Jeanne Clémence Weil, bila je kćerka iz bogate i kulturne židovske obitelj iz [[Alsace]].<ref>http://www.literaryreview.co.uk/massie_10_07.html</ref> Bila je vrlo načitana; njena pisma pokazuju razvijen smisao za humor i dovoljno poznavanje engleskog jezika da pruži pomoć u sinovim prijevodima djela [[John Ruskin]]a.<ref name="Tadié">Tadié, J-Y. (Euan Cameron, trans.) ''Marcel Proust: A life''. New York: Penguin Putnam, 2000.</ref> Proust je odgojen u očevoj katoličkoj vjeri.<ref>http://www.nysoclib.org/travels/proust.html</ref> Kršten je 5. kolovoza 1871., i kasnije se potvrdio kao katolik, ali nikada nije formalno prakticirao svoju vjeru. U dobi od devet godina Proust je doživio prvi teži napad astme, nakon kojeg su ga smatrali boležljivim djetetom. Godine 1882. u dobi od jedanaest godina postao je učenik škole "Lycée Condorcet" u Parizu. Zbog bolesti je prekinuo školovanje. Unatoč lošem zdravlju Proust je odslužio jednu godinu u Francuskoj vojsci, u [[Orléans]]u, u vojarni Coligny
U mladosti je pohađao salone, gđe. Straus, udovice [[Georges Bizet|Georgesa Bizeta]] i majke Proustova prijatelja iz djetinjstva Jacquesa Bizeta, te salone
Madeleine Lemaire i Mme Arman de Caillavet (Léontine Lippmann), majke njegova prijatelja Gaston Arman de Caillavet, u čiju se zaručnicu zaljubio (Jeanne Pouquet). Preko Mme Arman de Caillavet upoznao je [[Anatole France|Anatole France]] njenog ljubavnika.
Proust je bio vrlo blizak sa majkom. Kako bi umirio oca, koji je inzistirao da izgrađuje karijeru, Proust je uspio dobiti mjesto volontera u Biblioteci Mazarine u ljeto 1896. Značajnim naporima, dobio je bolovanje, što se protegnulo na nekoliko godina, te se smatralo da je napustio radno mjesto. Nikada nije radio, te se nije selio iz roditeljskog stana sve do njihove smrti.
Njegov život i obiteljsko okružje znatno se izmjenilo između 1900. i 1905. U veljači 1903. njegov brat Robert se oženio i napustio dom. Iste godine u studenom preminuo mu je otac. <ref>Carter, William C. (2000) ''Marcel Proust: a life''. New Haven: Yale University Press</ref> Naposljetku u rujnu 1905. izgubio je i majku, što ga je najviše pogodilo. Majka mu je ostavila značajno nasljedstvo. Kroz ovaj period zdravlje mu je značajno narušeno. Zadnje tri godine života provodi u svojoj spavaćoj sobi, spavajući po danu i radeći na romanu noću.<ref>Marcel Proust: Revolt against the Tyranny of Time. Harry Slochower .''The Sewanee Review'', 1943. </ref> Preminuo je od [[pneumonija|upale pluća]] i apscesa pluća 1922., te je pokopan na [[Groblje Père-Lachaise|groblju "Père Lachaise"]] u Parizu.
[[Datoteka:Grave of Proust, Père-Lachaise Cemetery, Paris.jpg|mini|desno|Grob Marcela Prousta, na [[Groblje Père-Lachaise|groblju "Père Lachaise"]] u Parizu.]]
Kao izobražen i profinjen mladić kretao se u mondenim građanskim, umjetničkih i aristokratskim krugovima, pisao i prevodio, posebno djela engleskoga estetičara Johna Ruskina, koji je presudno utjecao na njegovo kasnije stvaralaštvo. Iz toga razdoblja potječu članci iz mladosti skupljeni pod naslovom ''Užitci i dani'', 1896 i autobiografski roman ''Jean Santeuil'', posthumno, 1952. Svoje glavno životno djelo pisao je desetak god., u utrci s bolešću i smrću. U gotovo potpunoj osami i odustajanju od svih drugih djelatnosti nastalo je jedno od najosebujnijih i najvrjednijih djela svjetske književnosti, golemi ciklus romana pod zajedničkim naslovom ''U traganju za izgubljenim vremenom'', 1913—27; njegovi su dijelovi: ''Put k Swannu'', ''U sjeni procvalih djevojaka'', ''Vojvotkinja de Guermantes'','' Sodoma i Gomora'','' Zatočenica'','' Bjegunica'', i ''Pronađeno vrijeme''. Ciklus od oko 3.200 stranica (ovisno o izdanju) obuhvaća razdoblje druge polovice XIX. st., početka XX. st. i [[prvi svjetski rat|1. svjetski rat]], kao i teme koje su potresale francusko društvo toga doba (npr., [[Afera Dreyfus|Dreyfusova afera]]). Radnja se zbiva u ladanjskoj obiteljskoj kući u gradiću Combrayu (u zbilji Illiers), u Parizu, u pokrajini, na normandijskoj obali, u [[Venecija|Veneciji]]. Roman ima oblik esejiziranih [[memoari|memoara]]: to je zapravo fikcionalizirana i minucioznim raščlanama povezana kvaziautobiografija u kojoj su svi elementi uzeti iz zbilje, no stilizirani u smislu Proustove filozofije i estetike, u simbolističnom i impresionističkom duhu vremena. To veliko sintetsko djelo moguće je čitati na više načina: npr. kao balzacovsku studiju društvenih odnosa u doba propadanja aristokracije i uspona bogate građanske klase, smještenu većim dijelom u doba Dreyfusove afere. Poput [[Honore de Balzac]]a, Proust teži sveobuhvatnosti i sintezi, predočava cijeli niz likova iz najrazličitijih društvenih sredina i njihove sudbine. No djelo je, znakovito za ono doba, mješavina romana i eseja: [[auktor]] prati svoje pripovijedanje psihološkim komentarima, kulturnopovijesnim reminiscencijama, estetskim digresijama i sentencioznim opservacijama. Cjelovitost prividno kaotičnoga i heterogenog teksta proistječe iz kompozicije izgrađene na mreži isprepletenih [[lajtmotiv|leitmotiva]] kao u [[Richard Wagner|Wagnerovim]] operama, te mita o Vremenu kao dominantnoj nevidljivoj sili u čijem se polju oblikuju i rastaču bića i odnosi.
| |||