Inačica od 18. svibnja 2013. u 13:54 uredi Novinarka565 (razgovor \| doprinosi) 9 edits →‎Lektura ← Starija izmjena		Inačica od 18. svibnja 2013. u 13:56 uredi ukloni ovu izmjenu Novinarka565 (razgovor \| doprinosi) 9 edits →‎Korektura Novija izmjena →
Redak 29: === Korektura === ~~U novinama se ranije nakon lektoriranja tekstove slalo u tiskaru, gdje se dobivao pokusni otisak, koji se ponovno vraćao na provjeru i korekturu. Imprimatur~~Ranije je ~~davala odgovorna osoba, nakon čega je počinjao rotacijski proces umnožavanja novina u željenom broju naklade. Korektor je~~korektor obavljao tehničke ispravke na osnovi brižljiva uspoređivanja izvornika i otisnutoga pokusnog primjerka. Za korektora je bilo najvažnije da ne obraća preveliku pozornost na sam smisao teksta nego da dobro gleda pojedinosti (slova), jer je tako mogao otkriti grafičke pogreške~~. Praksa je pokazala da pisci, urednici i novinari nisu bili dobri korektori, jer čitaju prebrzo pa obraćajući pozornost samo na smisao previde pogreške pri tipkanju~~. Da bi olakšali posao, osmislili stručnu komunikaciju s drugim suradnicima, korektori su razradili međunarodni uzorak svoga profesionalnog znakovlja. U tom se sustavu pronađene greške obilježavaju jednim od rubnih znakova. To su dogovoreni simboli koji upućuju kako obaviti potreban ispravak u slogu. <gallery> Datoteka:Deleatur.png\|Rubni znak-Deleatur </gallery> === Montaža === Ono što su redigiranje, lektura i korektura zajedno u novinstvu, to je montaža u radijskom i televizijskom novinarstvu. Montaža je redaktura zvučnih materijala, a redaktura je montaža pisanih tekstova. U nizu montaža ističe se da je to i umjetnički posao, kojim se pomno dotjeruju glazbeni i tekstovni zvučni materijali. Montažom se ti materijali: skraćuju, sažimlju, zgušnjavaju, proširuju, umeću novi dijelovi, kozmetički ispravljaju glasovi, dikcija, hrapavo disanje. Montažom se dramatizira zvučni materijal, što su sve pretpostavke za postizanje višeg stupnja identifikacije i doživljajnosti kod prijema poruke. Da bi montaža bila što uspješnija i jeftinija, nužno je da novinar prvi presluša svoj snimljeni materijal te da odredi što će ući u konačni snimak, a što ne. Završna montaža zvučnih materijala odvija se prema sljedećim pravilima: pravilo fona, pravilo timbra fona, pravilo razine fona, pravilo logike fona, opće pravilo odjeka, pravilo džinglova, pravilo rasporeda, pravilo ponavljanja, pravilo instrumentala i pravilo kombinacije. Postoje dvije glavne montažne strategije: metoda korak-po-korak i metoda "remiksa". Prva predviđa da se svi potrebni montažni zahvati izvedu odmah za svaki djelić snimka. Tehnika "remiksa" temelji se na predmontaži svih izvoda kojima će se tek u drugom presnimavanju (remiksu) dodati poveznice, da bi se u sljedećim presnimavanjima pridodali i potrebni zvučni učinci. U kvalitetnoj montaži rez i spoj su ostavreni tako da su neprimjetni, tj. imaju prirodan zvukovni učinak, a u lošim se montažama osjeća nezgrapnost spoja. U procesu montaže provodi se i fonička kozmetizacija, koja se sastoji u uklanjanju šumova, zamuckivanja, različitosti razine zvuka (filtriranjem). Postupci televizijske montaže još su složeniji, jer se mora ostvariti i sinteza zvuka i slike do punog identiteta u prostoru i vremenu. Primjenom tehnika "trik-filma" u TV montaži se mogu ostvariti mnogobrojne varijacije, tako da se po bitnosti razvučena zbilja može nadmašiti. Postupak montaže u digitalnoj tehnologiji puno je jednostavniji, ali traži od novinara suvremeno vladanje novom tehnologijom.

Novinarska tehnologija: razlika između inačica