Habsburg: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q65968 na Wikidati
Redak 3:
 
== Povijest ==
=== Austrijske vojvode ===
[[Image:Schweiz Frühmia Adel.svg|thumb|{{legenda|#f4bedb|Habsburški posjedi oko 1200. na području današnje Švicarske}}]]
Počeci povijesti njihova roda obavijeni su velom tajne, pa su već u srednjem vijeku nastale mnoge legende što su pretke Habsburgovaca tražile čak u davnoj rimskoj starini. Jedna je od njih pripovijedala da im je rođak bio sam [[Gaj Julije Cezar]], vladar koji je postavio temelje [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]]; druga im je pripisivala srodstvo s rimskim rodom Pierleonija, od kojega su potjecali papa [[Grgur I. Veliki]] i [[sv. Benedikt]], osnivač benediktinskog reda; treća je njihovo podrijetlo vezala uz Franke i njihovu vladarsku kuću Karolinga, čiji je najslavniji predstavnik bio [[Karlo Veliki]], obnovitelj Rimskog Carstva u zapadnoj Europi.
 
Čini se da je praotac roda bio [[Guntram Bogati]] (umro 973.), vojvoda Donjeg Alsacea, koji je u X. stoljeću držao posjed Habichtsburg u burgundskom kraljevstvu. Njemu je grofovski naslov 952. podijelio njemački kralj i rimsko-njemački car [[Oton I. Veliki]].Ime je posjeda dalo kasnijim kraćenjem i ime rodu: Hab(icht)sburg. Posjed se nalazio u kantonu [[Aargau]], u njemačkom dijelu današnje [[švicarska|Švicarske]], a utvrda je na njemu bila izgrađena 1020. godine.
Njihovo ime potječe od [[Švicarska|švicarskog]] dvorca ''Habichtsburg'' ("Jastrebov dvorac"), sjedišta porodice u [[12. stoljeće|12.]] i [[13. stoljeće|13. stoljeću]] u mjestu [[Habsburg, Švicarska|Habsburg]]. Krenuvši iz jugoistočne [[Njemačka|Njemačke]], obitelj je proširila svoj utjecaj i posjede na istočne krajeve [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], koji otprilike odgovaraju današnjoj [[Austrija|Austriji]] ([[1278]]–[[1382]].). Nakon samo dvije-tri generacije, Habsburzi su uspjeli dosegnuti carsko prijestolje, koje će uz kraće prekide držati stoljećima ([[1273]]–[[1291]]., [[1298]]–[[1308]]., [[1438]]–[[1740]]., i [[1745]]–[[1806]].).
 
Uz njezin je nastanak vezana lijepa legenda, tipična za kasniji odnos Habsburga prema svojim podanicima: posjed je u svojim rukama držao Radbot (umro prije 1045.), kojega je njegov rođak Werner, biskup [[Strassbourg]]a, nagovorio da utvrdi dvor u kojemu je stanovao, jer su ga inače mogli lako ugroziti neprijatelji. Kada je drugoga dana biskup posjetio Radbota, oko dvora su, umjesto zidova i kula, bili postavljeni oklopljeni ratnici. Biskup je pohvalio Radbota i rekao mu da se svaki mudri gospodar oslanja ponajprije na svoje podanike.
[[Datoteka:Wappen Kaisertum Österreich 1815 (Klein).png|mini|desno|Grb Habsburške Monarhije iz [[1815]]; u središnjem dijelu se nalazi Grb vladajuće kuće Habsburg-Lothringen]]
 
Doista, Habsburzi su kroz čitavo razdoblje svoje vladavine, a pogotovo u XIX. stoljeću, jedinstvo svojih zemalja održavali kroz odanost i privrženost svojih podanika vladaru, a ne, kao što su to činile druge vlasti, stvaranjem jedinstvene nacionalne države. Kada je te odanosti nestalo, raspala se i njihova monarhija. U tom ranom razdoblju do izražaja je došla još jedna kasnija značajka Habsburga: svoje su posjede i vlast širili manje ratovima, a više mudrim ženidbenim vezama sa susjednim velikaškim i vladarskim rodovima. [[Miraz]]ima i ugovorima o nasljedstvu, kojima su stjecali imanja izumrlih obitelji, postupno su i sigurno širili svoje posjede u Alsaceu, južnoj Njemačkoj i današnjoj Švicarskoj.
Nakon ženidbe [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana I.]] s Marijom, prijestolnasljednicom [[Burgundija|Burgundije]] (Nizozemske) i ženidbe njegova sina [[Filip I. Kastilijski|Filipa Lijepog]] s [[Ivana I. Kastilijska|Ivanom]], prijestolnasljednicom [[Španjolska|Španjolske]] i njezina tek stečenog carstva, [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] je naslijedio "carstvo gdje sunce nikada ne zalazi".
 
Otto (umro 1111.), unuk onoga Radbota koji je sagradio Habichtsburg, uzeo je 1090. naslov grofa od Habsburga. Kako je sudjelovao u ratu [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|cara Henrika V.]] protiv ugarskog i hrvatskog kralja [[Koloman]]a, mogli bismo reći da je on prvi od Habsburga koji je došao u dodir s [[Hrvati]]ma, premda je o njegovoj djelatnosti iz tog rata poznat samo potpis na nekoj ispravi izdanoj u Požunu (Bratislavi), gradu u kojemu će se mnogo stoljeća poslije njegovi potomci kruniti za ugarsko-hrvatske kraljeve.
Nakon abdikacije cara [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V.]], koji je ujedno bio i kralj [[Karlo I.]] Španjolski ([[1516]]–[[1556]].), dinastija se podijelila na [[austrijski Habsburgovci|austrijske]] i [[španjolski Habsburgovci|španjolske Habsburgovce]].
 
U prvoj polovici XIII. stoljeća podijeljeni su obiteljski posjedi: grof Rudolf, začetnik laufenburške loze (izumrla 1415.), dobiva posjede u Breisgauu, grofovije Klettgau, Laufenburg i Rheinfelden, a grof [[Albert IV. Austrijski|Albert (Albrecht)]], od kojega potječu kasniji njemački, španjolski i [[Hrvatski vladari#Habsburgovci|hrvatsko-ugarski kraljevi]], zadržava Habichtsburg te posjede u [[Alsace]]u i Aargauu.
Španjolski su Habsburgovci izumrli [[1700]]. godine, što je izazvalo [[Rat za španjolsko nasljedstvo]]), dok su austrijski Habsburgovci izumrli u muškoj liniji [[1740]]. godine, što je izazvalo [[Austrijski nasljedni rat|Rat za austrijsko nasljedstvo]]. Jedan od razloga njihova nestanka vjerojatno je bio velik broj brakova unutar obitelji (vidi: [[incest]]). Ipak, nasljednica zadnjeg austrijskog Habsburgovca, [[Marija Terezija Austrijska|Marija Terezija]], udala se za [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franju Stjepana]], [[Lotarinška dinastija|lotarinškog vojvodu]], pa su njihovi nasljednici nastavili habsburšku tradiciju u [[Beč|Beču]] pod dinastičkim imenom '''Habsburg-Lothringen'''.
 
Habsburzi su bili vjerni službenici svojih vladara, careva od roda Hohenstaufovaca, što im je omogućilo brzo napredovanje i znatnu ulogu na dvoru. Početkom XIII. stoljeća Rudolf II. Stari (umro 1232.) vladao je velikom kneževinom (zapravo državinom) i imao nemale prihode od carina, maltarina i poreza, a car Fridrik II. pristao je biti kumom njegovom unuku i budućem njemačkom kralju [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolfu Utemeljitelju]] (1218.-1291.).
Sveto Rimsko Carstvo je nestalo [[1806]]. godine, kad je francuski car [[Napoleon I. Bonaparte]] preustrojio vlast u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Znajući da će izgubiti naslov cara, Franjo II. se proglasio nasljednim carem Austrije i tako postao Franjo I.
 
=== Rimsko-njemački carevi ===
Car [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo I. Austrijski]] službeno je nosio ovaj glomazni naslov: "''Mi, Franjo Prvi, milošću Božjom [[car]] Austrije; [[kralj]] [[Jeruzalemsko kraljevstvo|Jeruzalema]], [[Mađarska|Mađarske]], [[Češka|Češke]], [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slavonija|Slavonije]], [[Galicija (srednja Europa)|Galicije]] i [[Lodomerija|Lodomerije]]; [[nadvojvoda]] [[Austrija|Austrije]]; [[vojvoda]] [[Lorraine]], [[Salzburg|Salzburga]], [[Würzburg|Würzburga]], [[Franačka|Franačke]], [[Štajerska|Štajerske]], [[Koruška|Koruške]] i [[Kranjska|Kranjske]]; veliki vojvoda [[Krakov|Krakova]]; [[knez]] [[Transilvanija|Transilvanije]]; [[markgrof]] [[Moravska|Moravske]]; vojvoda [[Sandomierz|Sandomierza]], [[Masovia|Masovije]], [[Lublin|Lublina]], Gornje i Donje [[Šleska|Šleske]], [[Oswiecim|Oswiecima]] i [[Zator|Zatora]], [[Tesin|Tesina]] i [[Furlanija|Furlanije]]; knez [[Berchtesgaden|Berchtesgadena]] i [[Mergentheim|Mergentheima]]; kneževski grof Habsburga, [[Gorica|Gorice]], [[Gradišče|Gradišča]] i [[Tirol|Tirola]]; markgrof [[Gornja Lužica|Gornjih]] i Donjih [[Lužica]] i [[Istra|Istre]]''".
Nakon izbora za njemačkoga kralja i krunjenja za rimsko-njemačkog cara 1273. Albertov sin [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolf I.]] (1218.–1291.) od [[austrija|Austrije]], [[štajerska|Štajerske]], [[koruška|Koruške]] i [[kranjska|Kranjske]], kasnijih [[austrijske nasljedne zemlje|nasljednih zemalja]], stvara podlogu uspona Habsburgovaca. Njegov sin bio je [[Albert I. Austrijski]] (1255.–1308.), a unuk vojvoda [[Albert II. Austrijski|Albert II.]] (1298.–1358.), koji je, trajno zadržavši Kranjsku i Korušku, stekao nakon 1335. obalu [[Kvarner]]a. Time Habsburgovci prvi put dolaze u posjed dijela hrvatskih zemalja. Albertov sin [[Rudolf IV. Austrijski|Rudolf IV.]] (1339.–1365.) nastavlja očevu politiku i 1361. sklapa baštinske ugovore s ugarskim [[Anžuvinci]]ma te 1364. s [[Luksemburgovci]]ma u Češkoj. Njegov brat [[leopold III. Austrijski|Leopold III.]] (1351.–1386.) sklapa 1364. s grofom Albertom Goričkim ugovor kojim nakon Albertove smrti nasljeđuje njegove posjede, grofoviju [[Istra|Istru]] s [[Pazin]]om i Belu krajinu.
 
Nakon smrti kralja i cara [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburgovca]], [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|ugarski i hrvatski]] velikaši izabrali su za kralja njegova zeta [[Albert II. Habsburgovac|Alberta V.]] (1397.–1439.). Kako je postao još i kralj češki i njemački, on je prvi Habsburgovac koji je pod svojom vlašću okupio one zemlje kojima su Habsburgovci poslije trajno zavladali. Njegov sin [[Ladislav V. Postum]] (1440.–1457.) okrunjen je kao dijete 1445. hrvatsko-ugarskim kraljem te mu je skrbnikom bio [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik III.]] (1415–1493), njemački kralj od 1440. i [[Sveto Rimsko Carstvo|rimsko-njemački]] car od 1452., koji je nastavio habsburšku politiku pretenzija na ugarsku krunu sv. Stjepana. God. 1463. sklapa Fridrik nasljedni ugovor s kraljem [[matija Korvin|Matijom Korvinom]]. Nakon rata s Korvinom, u kojemu je izgubio veliko područje, čak i [[Beč]], odriče se 1486. prijestolja u korist svojega sina [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana I.]](1459.–1519.), njemačkoga kralja od 1493. i rimsko-njemačkog cara od 1508, koji u borbi s češkim i hrvatsko-ugarskim kraljem [[Vladislav II. Jagelović|Vladislavom II. Jagelovićem]] vraća Beč i veći dio područja koje je izgubio njegov otac. Ugovorom s Vladislavom u [[Požun]]u 1491. obnovio je nasljedni ugovor iz 1463. uz uvjet da bude izabran i u saboru ugarskih i hrvatskih velikaša. U [[cetinski sabor|Saboru je 1492.]] dobio pristanak plemstva, ali je to bilo obično osobno pismeno očitovanje plemića, a ne uobičajeni saborski zaključak sankcioniran od kralja.
[[Austrijsko Carstvo]] je nakon sporazuma s [[Mađari|Mađarima]], [[1867]]. godine preustrojeno u dvojnu monarhiju pod imenom [[Austro-Ugarska]]. Habsburgovci su odstupili s vlasti [[1918]]. godine, nakon poraza u [[Prvi svjetski rat|1. svjetskom ratu]].
 
Među hrvatskim plemstvom bilo je više Maksimilijanovih pristaša koji su se nadali njegovoj potpori protiv [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|prodora Turaka]], dok je među ugarskim velikašima imao vrlo malo pristaša. Većina ugarskog plemstva zajedno sa slavonskim velikašima, da bi onemogućila Maksimilijanovo stupanje na ugarsko prijestolje u slučaju Vladislavove smrti bez muškog nasljednika, na Saboru 1505. donosi zaključak o isključenju stranaca kao pretendenata na ugarsko prijestolje. Taj je zaključak, koji je sankcionirao kralj, bio upućen Kraljevini Hrvatskoj. Maksimilijan je u nastojanju da očuva svoja prava s Vladislavom ponovno 1506. i 1515. obnovio ugovor o pravu nasljedstva Habsburgovaca nakon izumrća Jagelovića u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sina [[Filip I. Lijepi|Filipa I. Lijepoga]] (1478.–1506.) oženio je Ivanom Kastiljskom, a 1516., nakon smrti [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinanda Aragonskoga]], Maksimilijanov je unuk [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] (1500.–1558.) stekao cijelu [[španjolska|Španjolsku]] s [[Napulj]]em, [[Sicilija|Sicilijom]] i kolonijama. Time je položen temelj habsburške europske moći.
Današnji glavar obitelji Habsburg je [[Karl Habsburg-Lothringen]], najstariji sin prestolonasljednika [[Otto von Habsburg|Otta von Habsburga]].
 
== Austrijske vojvode iz dinastije Habsburg ==