Vladko Maček: razlika između inačica

Nakon [[puč]]a [[27. ožujka]] [[1941.]] godine prihvaća mjesto 1. dopredsjednika u vladi generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]]. Prije ulaska u novu vladu i pristanka na dopredsjedničko mjesto postavio je uvjet da se poštuje sporazum iz [[1939.]] godine i da Banovina Hrvatska ostane u postojećem statusu.<ref name="Matković">[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 54.-55.</ref> U Beograd je stigao [[3. travnja]] i položio prisegu kao prvi dopredsjednik Simovićeve vlade u kojoj su ostali i ministri Hrvati dr. [[Juraj Šutej]], dr. [[Ivan Andres]] i [[Bariša Smoljan]] te predstavnik Srba u Hrvatskoj dr. [[Srđan Budisavljević]].<ref name="Matković"/> Napad [[Njemačka|Njemačke]] na Kraljevinu Jugoslaviju, [[6. travnja]] [[1941.]] godine, zatječe ga u Beogradu. Nakon toga napušta vladu a na svoje mjesto u vladi, koja se spremala na odlazak u izbjeglištvo, delegirao je [[Juraj Krnjević|Jurja Krnjevića]], glavnog tajnika HSS-a i vratio se u Zagreb. Odbio je mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom.<ref name="povijest.net"/> Poslije Mačekovog odbijanja njemačke ponude, njemački emisari [[Walter Malletke|Malletke]] i [[Edmund Veesenmayer|Veesenmayer]] okreću se domovinskoj ustaškoj skupini oko [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]]. Nakon što je Slavko Kvaternik, [[10. travnja]] [[1941.]] godine, putem radio-postaje Zagreb, pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske pročitana je i Mačekova izjava kojom on poziva hrvatski narod, pristaše HSS-a i niže organe vlasti da surađuju s novom vladom.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Nezavisne Države Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., (2. dop. izd.), ISBN 953-6308-39-8, str. 59.-61.</ref> Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za [[politika čekanja|politiku čekanja]] odbijajući suradnju i s [[partizani|partizanima]] i s [[Ustaše|ustašama]]. Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti [[NDH]] zatvorile su ga u listopadu 1941. godine u [[Sabirni logor Jasenovac]] a od ožujka [[1942]]. bio je u kućnome pritvoru na njegovu imanju u Kupincu, od ožujka do rujna [[1943.]] zatočen u stanu [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]] te ponovno u Kupincu a od prosinca [[1943.]] godine do [[5. svibnja]] [[1945.]] godine u izolaciji u Zagrebu.<ref name="povijest.net"/> Nakon sloma NDH u svibnju [[1945]]. otišao je u emigraciju, isprva u [[Francuska|Francusku]], a [[1947]]. godine u [[SAD]]. Ondje je bio jedan od suosnivača Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka. U inozemstvu je uspio očuvati HSS. Zastupao je ideju kako bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz [[1939]]. godine, a od [[1956]]. godine isticao je misao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti na [[Konfederacija|konfederalnom]] načelu. U tom je smislu zagovarao samostalnu Hrvatsku.<ref name="povijest.net"/>