Franjo Hijacint Eterović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{radovi}}
'''Franjo Hijacint Eterović''' ([[Pučišća]], [[4. listopada]] [[1913.]] - [[Chicago]], [[1981.]]) je bio hrvatski [[enciklopedist]], pisac, [[putopis]]ac, kulturn djelatnik i [[filozof]] iz redova [[dominikanci|dominikanaca]].
Kad je preselio u SAD, izvori ga bilježe u obliku ''Francis Hyacint Eterovich''.
== Životopis ==
Nakon rata zatekao se u Češkoj kao i [[Rajmund Kupareo]]. Odandje je pobjegao pred komunistima da bi se sklonio u Nizozemskoj. U Parizu na Sveučilištu La Saulchoir doktorira iz [[racionalno bogoslovlje|racionalnog bogoslovlja]].
Od 1948. do 1952. živi i djeluje u Madridu, gdje predaje na Dominikanskom učilištu.
U izbjeglištvu je 1949. u Španjolskoj zajedno s [[Luka Brajnović|Lukom Brajnovićem]] pokrenuo je
Već do kraja 1951. bio je u skupini hrvatskih intelektualaca koji su bili namještenici ili vanjski suradnici institucije [[Consejo Superior de Investigaciones Cientificas]] (Visoko vijeće za znanstvena istraživanja) u Madridu, a to su bili sociolog [[Anton Wurster]], enciklopedist i slavist [[Pavao Tijan]], muzikolog fra [[Branko Marić]], pravnik [[Vladimir Vince]] i Eterović.
Eterović je bio 1952. sudionikom [[35. međunarodni euharistijski kongres|35. međunarodnog euharistijskog kongresa]] u Barceloni, gdje je održao predavanje o vjerskim i povijesnim temama. Uz njega, od hrvatskih sudionika ondje su govorili [[Pavao Tijan]], fra [[Bruno Raspudić]], Luka Brajnović, vlč. [[Vilim Cecelja]] i I. Kokot. Spomen-knjiga ovog Kongresa iz 1953. sadržavala je teološke i povijesne radovi fra [[Karlo Balić|Karla Balića]], oca [[Stjepan Krizin Sakač|Stjepana Sakača]], dr [[Ivo Omrčanin|Ive Omrčanina]] i nadbiskupa [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivana Šarića]].▼
▲U izbjeglištvu je u Španjolskoj zajedno s [[Luka Brajnović|Lukom Brajnovićem]] pokrenuo je katolički list [[Osoba i duh]] koji je sadržavao tekstove na više jezika. Eterović je bio ravnateljem.
Te iste odlazi u SAD, gdje predaje na španjolskom sveučilištu u Albuquerqueu (New Mexico). Nakon toga biva predavač na Sveučilištu De Paul u Chicagu, gdje osniva Hrvatski kulturni centar. Preko Centra surađuje s [[Hrvatska akademija Amerike|Hrvatskom akademijom Amerike]] i nizom drugih kulturnih institucija. Objavljuje članke u časopisima [[Studia croatica]] (Buenos Aires) i [[Journal of Croatian Studies]]. S prof. [[Krsto Spalatin|Krstom Spalatinom]] zasniva zbornik na engleskom o hrvatskoj povijesti, kulturi i politici, od kojega je izišao samo jedan svezak 1964. pod naslovom Croatia: Land, People, Culture, u nakladi Sveučilišta u Torontu. Ostala dva sveska nisu objavljena jer je glavni organizator pothvata, otac Eterović, neočekivano i prerano preminuo. U povodu oboljenja kardinala [[Alojzije Stepinac|Stepinca]] obratio se uime udruge Croatia Academica Catholica (Madrid) američkom državnom tajniku Dullesu s molbom da omogući posjet američkih liječnika kardinalu. Nakon te intervencije Stepinca je posjetio američki liječnik dr. John H. Lawrence, koji je potvrdio da se kardinalova bolest pogoršala zbog stresova pod kojima je morao živjeti u izgnanstvu u Krašiću. Liječnik dr. [[Duško Jelavić] (Madrid) koristio se Lawrenceovim saznanjima za svoje intervencije u korist oboljeloga kardinala Stepinca.
▲Eterović je bio sudionikom [[35. međunarodni euharistijski kongres|35. međunarodnog euharistijskog kongresa]] u Barceloni, gdje je održao predavanje o vjerskim i povijesnim temama. Uz njega, od hrvatskih sudionika ondje su govorili [[Pavao Tijan]], fra [[Bruno Raspudić]], Luka Brajnović, vlč. [[Vilim Cecelja]] i I. Kokot. Spomen-knjiga ovog Kongresa iz 1953. sadržavala je teološke i povijesne radovi fra [[Karlo Balić|Karla Balića]], oca [[Stjepan Krizin Sakač|Stjepana Sakača]], dr [[Ivo Omrčanin|Ive Omrčanina]] i nadbiskupa [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivana Šarića]].
== Djela ==
| |||