Razlika između inačica stranice »Georges Moustaki«

Dodano 128 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
m (Bot: Migrating 24 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q293985 (translate me))
 
| Landscape =
| Background = solo_izvođač
| Rodno_ime = YussefGiuseppe Mustacchi
| Pseudonim = Giuseppe Mustacchi
| Rođenje = [[3. svibnja]] [[1934.]]
| Mjesto rođenja = [[Aleksandrija]], [[Egipat]]
| Smrt = [[23. svibnja]] [[2013]].
| Mjesto smrti = [[Nica|Nice]], [[Francuska]]
| Prebivalište =
| Instrument = [[pjevanje|vokal]], [[gitara]]
| Žanr =
| Zanimanje = [[pjevač]], [[tekstopisac]], [[gitarist]]
| Djelatno_razdoblje = 1958.-danas2013.
| Producentska_kuća =
| Angažman =
}}
 
'''Georges Moustaki''' ([[Aleksandrija]] u [[Egipat|Egiptu]], [[3. svibnja]] [[1934]]. - [[Nica|Nice]], [[23. svibnja]] [[2013]].), pravimu matičnu knjigu rođenih upisan imenomkao '''YussefGiuseppe Mustacchi''', [[Francuska|francuski]] [[pjevač]] i [[tekstopisac]].
 
== Životopis ==
Studirao je [[francuski jezik]] i stigao u Francusku sa 17 godina gdje se bavio [[novinarstvo|novinarstvom]], svirao [[gitara|gitaru]], a neko je vrijeme radio i kao [[konobar]]. U pisanju [[šansona]] prvi ga je ohrabrio [[Georges Brassens]] s, čijim ćeje pjesmama trajno bitibio inspiriran, [[1955]]. nastupio je u [[Bruxelles]]u, a nedugo potom [[Henri Crolla]] upoznao ga je s [[Edith Piaf|Édith Piaf]].
[[File:Goerges mous675.jpg|thumb|left|Georges Moustaki]]
Moustaki je autor slavne pjesme "Milord", koju je za Édith Piaf napisao kad je s njom bio u emocionalnoj vezi ([[1957.]]-[[1959.]]) i kada ga je upravo ona predstavila širokoj publici interpretirajući njegove pjesme ("Milord", "Eden Blues", "L`ÉtrangerLe Métèque"). Od [[1960.]] snimao je i nastavio pisati u različitim stilovima, od [[jazz]]ističkih ugođaja do sentimentalno obojenih melodioznih pjesama, kombinirajući u njima ritmove i kolorite sa svih četiriju strana svijeta.
 
Uspješnu samostalnu karijeru započeo je tek [[1969.]] pjesmom "Méteque" (Stranac, "mješanac"). Pojavom je bio nalik robustnom grčkom pastiru, Židovu lutalici, kako su ga zvali, nonšalantnog ponašanja i toploga glasa. Ležeran i komunikativan uspostavljao je prisan kontakt s publikom (Bobino 70), a najbolje šansone stvara oko [[1970.]] ("Il est trop tard", "Le temps de vivre", "Ma solitude", "Ma liberté"). Iako u poodmaklim godinama još uvijek nastupa. Održao je koncerte diljem svijeta, a [[11. listopada]] [[2008.]] godine imao je svoj prvi nastup u [[Split]]u.