Mačevni plesovi: razlika između inačica

Usporedo s rasprostranjenjem moreške u [[Srednja Europa|srednjoj]] i [[Zapadna Europa|zapadnoj Europi]] širi se moda lančanih plesova s mačevima - Kettenschwerttanz - chain sword dances, kao i lančanih plesova s drugim rekvizitima koji su prema povjesničarima plesa zapravo supstituti za mačeve. Tako se uz povijesne vijesti o izvedbama moreški u dalmatinskim gradovima (Zadru, Trogiru, Splitu, Hvaru i Dubrovniku), često spominju i cerchiate - lančani plesovi s obručima (lukovima). Njih su također prema vijestima (koje se odnose na Split 1807., 1818., 1822.) izvodila obrtnička društva<ref name="Ivancan4">[[Ivan Ivančan|Ivančan, Ivan]]: "Folk dance among the Croats". Narodna umjetnost, Zagreb: Institute of Folklore Research, special issue 2, 1988. str. 90.</ref>. Na sjevernom dijelu Jadrana - u [[Istra|Istri]] 17. stoljeća, taj tip plesova zvali su della verdura<ref name="Ivancan5">[[Ivan Ivančan|Ivančan, Ivan]]: "Folk dance among the Croats". Narodna umjetnost, Zagreb: Institute of Folklore Research, special issue 2, 1988. str. 81</ref>.

Kao za morešku i za kumpanije utvrđeno da se u prošlosti nisu izvodile redovito. S druge strana u čarskoj župnoj kronici postoje zapisi da je [[1903.|1903]]. godine u pokladama kumpanija/moštra izvedena četiri nedjelje zaredom, a kapitani su se mijenjali<ref name="Lozica1">Lozica, Ivan: "Čarska kumpanija". Zbornik Čare 1. Čara: Župni ured, 1999. str. 233-264.</ref>. Kumpanije se dakle ponajviše izvode o pokladama, no isto tako i za velike župne blagdane ili nekome u počast (npr. posjetu biskupa). Kao u slučaju moreške i kumpanije su se u vrijeme socijalizma odigravale na državne blagdane. Za izvedbu kumpanije trebalo je tražiti dozvolu glavara sela, zatim u dotičnoj općini, a onda i u poglavarstvu u Korčuli. Zanimljiv podatak koji otkriva strogo poštivanje društvene hijerarhije jest da su pripadnici pojedinih kumpanija (još 70ih godina 19. st.) tražili dozvolu pupnatskog kralja, koji je onda išao u Korčulu. Poštivalo se pravo pupnatskog kralja koje je bilo najstarije<ref name="Ivancan6">[[Ivan Ivančan|Ivančan, Ivan]]: Narodni običaji korčulanskih kumpanija.. Zagreb: Institut za narodnu umjetnost. 1967. U srpnju 2000. tijekom simpozija [[Etnokoreologija|etnokoreologa]] spomenutog u uvodu, posjetili smo [[Pupnat]]. Jedan stariji Pupnaćan tada je značajno izjavio da su u selu doživjeli i to da je nakon više od stotinu godina k njihovom kralju stigla delegacija iz Blata kako bi zatražila dozvolu da se u Blatu izvede kumpanija. O obnovama kumpanija - žrnovskoj koju je 1966. potaknuo Ivančan, te pupnatskoj, u kojoj je 1996.-1997. sudjelovao folklorist Vido Bagur, opširnije piše Zorica Vitez: "Obnove i lokalna značenja običaja: kumpanije na otoku Korčuli", Narodna umjetnost 37/2, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2000. 27-46. U istom broju časopisa Narodna umjetnost Jasna Čapo Žmegač piše o odjecima dekapitacije vola u Pupnatu na otoku Korčuli</ref>.