Publije Ovidije Nazon: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Život |
m →Život |
||
Redak 38:
Ovidije oko [[3|3. po. Kr.]], nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela. Napušta frivolne teme i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. Taj skup mitova positže veliku popularnost i jako se proširio u srednjem vijeku. Uz to je započeo i Faste, pjesnički pregled rimskoga kalendara. Upravo dok je radio na zadnjem djelu, koje je ostalo nedovršeno, Ovidije je bio zatečen carskom naredbom koja ga je osudila na progonstvo.
[[8|8. po. Kr.]] po [[Oktavijan|Augustovoj]] je zapovijedi bio udaljen u Tome (danas [[Constanţa (grad)|Constanţa]]), gradić na obali [[Crno more|Crnoga mora]], u zemlji Geta. Motivi za tu kaznu jedina su tamna i nejasna točka u pjesnikovu životopisu u 10. elegiji 4. knjige Tristia, u kojoj je pružio mnoštvo pojedinosti iz svog života. U elegijama iz progonstva spominje samo augostovu srdžbu (laesus) koju su izazvala ''duo crimina: carmen et error''. Općenito se motivacija za njegov izgon nalazila u optužbi za nemoral zbog njegova mladenačkog djela Ars amatoria, no vremenska je podudarnost s istodobnim progonstvom careve unuke Julije potakla neke na pomisao da je bio upleten u neki od dvorskih skandala povezan s njezinim razvratnim životom. Nakon Augustove smrti god. [[14.]], Ovidije se ponovno ponadao da će se moći vratiti u [[Rim]], ali i novi princeps [[Tiberije]] ostao je neumoljiv i Ovidije je umro u izgnanstvu [[17.]]. ili [[18.]] godine poslije Krista.
Ovidije se oženio tri puta i rastavio dva puta do svoje tridesete godine. Imao je samo jednu kćerku koja mu je rodila unuke.<ref>[http://www.jstor.org/view/00173835/ap020138/02a00070/0 JSTOR - The Scholarly Journal Archive] {{engl}}</ref> Njegova posljednja supruga bila je povezana na neki način sa utjecajnom patricijskim rodom Fabijevaca (lat. ''gens Fabia'') i pomagala mu tijekom egzila u Tome.<ref>''Brill's New Pauly: Encyclopaedia of the Ancient World'' s.v. Ovid{{engl}}</ref>
| |||