Publije Ovidije Nazon: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 72:
====Djela iz posljednjega razdoblja====
Godinom 8. po. Kr. započinje zaključni ciklus Ovidijeva književnoga djela. Tu je među ostalim ''Ibis'', žestoko polemička rugalicom nekom neprijatelju rađena prema izgubljenoj Kalimahovoj pjesmi slična karaktera, ne odviše uspjela zbog pretjerana balasta mitološke erudicije. No glavna su djela tog razdoblja pet knjiga ''Tristia'' ("Tužaljke") i četiri knjige ''Epistulo ex Ponto'' ("Poslanice iz Ponta").
"Tužaljke" su zbirka elegijske poezije koje je napisao tijekom izgonstva u Tome. Prva knjiga sadrži 11 poema, druga knjiga se sastoji od duge poeme u kojoj Ovidije brani sebe i svoju poeziju, te moli cara za oprost. Treće knjiga sadrži 14 peoma, četvrta knjiga 10 poema uglavnom naslovljenih prijateljima, dok zadnja knjiga sadrži 14 poema o supruzi i prijateljima.
"Poslanice iz Ponta" su namijenjene različitim prijateljima u kojima pokušava osigurati povratak iz izgnanstva. U pjesmama moli prijatelje da u njegovo ime razgovaraju sa članovima carske obitelji, raspravlja o pisanju, te opisuje život u izgnanstvu.
Spominje se i jedan izgubljeni spjev o ribarstvu "Halieutica" ("O ribarenju"), te jedna isto tako nesačuvana pjesma na getskom jeziku. Izgubljena je i Ovidijeva jedina tragedija "Medeja", od koje je očuvano samo nekoliko stihova. Kvintilijan je cijenio ovo veliko djelo, te ga smatrao oglednim primjerom Ovidijeve pjesničke nadarenosti<ref>Quint. ''Inst.'' 10.1.98</ref>.
Među trojicom najpoznatijih pjesnika [[August]]ovog doba, pored [[Horacije|Horacija]] i [[Vergilije|Vergilija]], nalazi se Ovidije. On je sebe smatrao kozmopolitom, pripadnikom [[Rimsko Carstvo|rimskog carstva]].
| |||