Preponska kila: razlika između inačica

'''Preponska kila''' ili '''ingvinalna [[hernija]]''' ([[Latinski|lat.]] ''Hernia inguinalis'') [[protruzija]] je sadržaja trbušne šupljine kroz ingvinalni (preponski) kanal. Vrlo je česta [[bolest]] sas rizikom 27% u muškaraca i 3% u žena. Operacije kile su najčešći operativni zahvati osim kolecistektomije (''cholecystectomia'' - odstranjivanje žučne kese). Kila nastaje u preponskom kanalu u kojem se inače nalazi [[funiculus spermaticus]] to jest struktura koja se sastoji iz [[mišić]]a, krvnih žila i [[sjemenovod]]a (''vas deferens'') i služi kao veza [[testis]]a sas ostatkom urogenitalnog sustava.

Postoje dva tipa preponskih kila, direktna i indirektna kila i tip kile se definira na osnovu odnosa sas epigatričnim krvnim sudovima.

Indirektna kila nastaje kadakad imamo protruziju kroz unutrašnji preponski prsten ([[anulus inguinalis profundus]]) koji se nalazi bočno od pomenutihspomenutih krvnih sudova. Ova kila prolazi cijelom dužinom preponskog kanala. Uzrokovana je nezatvaranjem embrionalnog zatvaranja [[processus vaginalis]] (tubolika ovojnica unutar koje se testis spušta u mošnice).

<ref>Morris PJ, Malt Ra. Oxford Textbook of Surgery. Oxford University press 1995.</ref> (''Appendix vermiformis''). Ukoliko se sadržaj ne može reponirati a time je ugroženo snabdijevanje krvlju uklještenih crijeva može doći do gangrene crijeva. Također može doći i do zastoja rada crijeva zbog vanjske kompresije kilnog prstena i pojave ileusa (zapetljaj crijeva). Bol je čest simptom mada nije naglašen osim kada dođe do ukliještenjauklještenja. Ovo je indikacija za hitnu operaciju koja nosi veći operativni rizik od elektivne operacije (planirana operacija sas pripremom bolesnika)

Operacija kile podrazumijeva ojačanje stijenki kanala. Ranije tehnike su podrazumijevale šivanje ivica kanala. SadaSad se koriste tehnike sas polipropilenskom mrežicom koja pojačava najdublju fasciju (''fascia transversalis'') i ne stvaraju dodatno zatezanje trbušne stijenke. Posljedica toga je manji bol i manja šansa recidivaza recidivom (ponovljena kila). ''Tension free'' tehnika označava da nema natezanja stijenke trbuha. Operacija može biti urađena prednjim pristupom gdje je rez na koži preponske regije ili [[laparoskopija|laparoskopski]] gdje se pristupa preperitonealno i mreža koja je obično veća nego kod klasične metode se postavlja ispod peritoneuma. Direktan kontakt mrežice sas crijevima se izbjegava zbog stvaranja priraslica koje mogu izazvati zapetljaj crijeva i učiniti buduće operativne zahvate mnogo težima ukoliko budu potrebni.

Postoje dva tipa laparoskopskih operacija približno iste vrijednosti. Prvi tip podrazumijeva ulazak u trbušnu duplju i otvaranje preperitonealnog prostora dok kod drugog tipa se pomoću balona formira prostor u koji se ubacuje mrežica. Preperitonealni pristup može biti urađen laparoskopski ili otvorenom tehnikom gdje se rez pravi iznad uobičajenog mjesta. Cilj operacije je da se postavi mrežica u preperitonealni prostor. Laparoskopske metode se dijele na “trans-abdominal pre-peritoneal herniorrhaphy” (TAPP) i na total extraperitoneal approach (TEP) metoda. Kod prve metode se u preperitonealnom prostoru formira šupljina pomoću posebnog balona dok se kod druge metode u retroperitonealni pristup pristupa transperitonealno. Mrežica se postavlja u preperitonealni prostor a fiksira se posebnim staplerom.<ref> Tanović H.Osnovi laparoskopijske hirurške tehnike. Sarajevo:Šahinpašić; 2000.79-80.</ref> Ove operacije zahtijevaju opću anesteziju dok se klasične operacije moumogu raditi u lokalnoj ili [[spinalna anestezija|spinalnoj anesteziji]]. Tada pacijent može kašljanjem povećati tlak u trbušnoj duplji i omogućiti kirurgu da vidi mjesto gdje se kila nalazi.

Nošenje specijalnih pojaseva može olakšati simptome kile. Pojasevi ne mogu izliječiti kilu, a primjenjuju se obično kod ljudi koji nisu kandidati za operativni tretman najčešće zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Postoperativno pacijenti trebatrebaju da izbjegavajuizbjegavati fizičko naprezanje dokledok god traje stvaranje ožiljka i zarastanje tkiva. Nakon par mjeseci pacijent može raditi sve normalneuobičajene životne aktivnosti. Ekstremni fizički napori treba datrebaju se izbjegavajuizbjegavati.

[[ar:فتق إربي]]