Transseksualnost: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 17:
Prof. Dick Swaab ukazao je na zanimljiv problem, koji dovodi transseksualnost u odnos sa interseksualnošću. Naime, po rođenju djeteta s nedefiniranim genitalnim aparatom, roditelji donose odluku o tome kojeg će spola dijete biti. Potom se može dogoditi da se mozak dijeteta razvije prema modelu suprotnog spola, pa to dijete postaje transseksualno. Da bi se spriječio ponovni postupak promijene spola, Swaab sugerira da se odluka o spolu djeteta ne donese odmah po njegovu rođenju, već da se ta odluka odgodi na otprilike 4 do 6 godina, dok dijete ne bude moglo pokazati u kojem je smjeru krenuo razvoj mozga. Svjestan kritike da bi nedefiniran spol djeteta u prvim godinama njegova života mogao stresno utjecati na samo dijete i na njegovu okolinu, Swaab i dalje ističe kako će mnogo stresnije biti odrasloj transseksualnoj osobi i njegovoj okolini kada odluči promijeniti svoj spol.
 
Mogućnost na koju ukazuje Swaab možemo naći u biografiji transseksualnog američkog pisca imenom Pat Califia (afirmiran u području erotske, osobito sado - mazo literature): obzirom da nije imao razvijene spolne organe, roditelji su u suglasnosti sa liječnicima odredili da bude odgajan u ženskom spolu; u adolescensciji se on najprije definirao kao lezbija[[Lezbijka|lezbijka]], a naposljetku kao muško. Obzirom da ovakvi ishodi operacija određivanja spola nisu rijetki (ali su uglavnom intimni, rijetke su osobe koje o tome javno progovore poput Pata Califie), kritičari se zalažu da se kod djece sa nerazvijenim spolnim organima uvijek određuje spol koji odgovara genetskom (XX ili XY) spolu, a ne onome što je kirurškom operacijom lakše "izgraditi" - što su skoro uvijek inimni dijelovi koji odgovaraju ženskima <ref>http://www.lifesitenews.com/news/archive//ldn/2008/apr/08042107</ref> <ref>http://www.catholic.org/diocese/diocese_story.php?id=27890</ref>. Prema mišljenju kritičara - uglavnommeđu njimaJohna R. McHugh, profesora i dugogodišnjeg šefa psihijatrije na Medicinskom ljudifakultetu izSveučilišta religioznihJohns krugovaHopkins - bi takav postupak stvarao manje problema: za muškarca je manji problem da nema muške genitalije, nego da se osjeća stranim ženskom identitetu kojega su mu odabrali roditelji i liječnici.
 
== Transseksualnost kao poremećaj spolne diferencijacije ==
Redak 36:
<ref>Međunarodno udruženje za rodnu disforiju Harry Benjamin. [http://www.hbigda.org/Documents2/Croation%20Translation%20-%20SOC.pdf Standardi skrbi poremećaje rodnog identiteta]. Hrvatsko izdanje, Ženska Soba 2001.</ref>
 
Prema podacima iz SAD-a, oko jedne polovine osoba koje budu podvrgnute kirurškim zahvatima "promjene spola" su osobe koji žele nakon kirurških intervencija imati seksualne odnose sa muškarcima; drugu polovinu čine heteroseksualci koji doživljavaju seksualnu gratifikaciju oblačeći se, šminkajući se, ponašajući se i na drugi način bivajući što sličniji ženama ([[Transvestititski fetižizam|transvestitski fetišizam]]), te se nakon promjene spola često izjašnjavaju kao [[lezbijkeLezbijke|"lezbijke"]]<ref>[http://www.firstthings.com/article/2009/02/surgical-sex--35 "Surgical Sex", Paul McHugh, 2004]</ref>.
 
== Poremećaj spolnog identiteta u djetinjstvu ==
Redak 45:
 
Procjenjuje se kako 1-2% transseksualaca požali promjenu spola. Kod nekih od ovih osoba radi se o kasnoj manifestaciji spolne disforije koja nije postojala u djetinjstvu; kod nekih se radi o nezadovoljstvu izgledom ili ograničenim društvenim prilikama. Stoga je važnost testiranja stvarnog života (period kad počinje hormonsko liječenje te se od pacijenata zahtijeva potpuno društveno življenje kao osoba suprotnog spola) neizmjerna. Sumnje i neodlučnost trebaju se raspraviti s psihoterapeutom. Kvaliteta kirurške promjene vanjskih spolnih osobina ključna je za sve transseksualce u prilagodbi na novi spol.
 
== Pro i kontra medicinskih "zahvata promjene spola" ==
 
Transseksualci su - uglavnom uz podršku lezbijskih i homoseksualnih aktivista - stvorili jedan broj udruga koje se na engleskom govornom području prepoznaje kao "transgenderism" ili "transmovement"; transseksualci sudjeluju u "povorkama ponosa" i pripada im "T" slovo u kratici [[LGBTIQ|LGBTIQ]] pokreta. Cijeli niz pisaca je na afirmativni način pisao o transseksualnosti i transrodnosti<ref>http://trans-genre.net/</ref> LGBTIQ intelektualac Rodrigo Lehtinen piše u travnju 2013. za britanski "The Guardian" o pokretu za "transgender prava" kao o narednom velikom političkom pokretu <ref>http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2013/apr/23/transgender-rights-movement-gaining-momentum</ref>
 
Krugovi povezani uz vjerske zajednice su - uz vrlo rijetke iznimke - protiv operacija promjene spola. <ref>hhttp://www.questioningtransphobia.com/?p=979</ref>
 
Znatan broj feminističkih intelektualki - Gloria Steinem, Julia Bindel,Sheila Jeffreys, Germaine Greer, Camille Paglia i druge - iznosi ozbiljne primjedbe protiv takvih medicinskih postupaka.<ref>http://plato.stanford.edu/entries/feminism-trans/</ref> Mary Daly (1928.-2010.), filozofkinja i samodeklarirana "radikalna [[Lezbijski feminizam|lezbijska feministica]]" u knjizi Gyn/Ecology (1978.)<ref>http://www.feministes-radicales.org/wp-content/uploads/2010/11/mary-daly-gyn-ecology-the-metaethics-of-radical-feminism.pdf</ref> piše ona o transseksualizmu kao primarno muškom problemu, gdje se "nastoji muškarce pretvoriti u žene, premda zapravo ni jedan muškarac ne može poprimiti ženske kromosome i životnu povijest/iskustvo." Janice Raymond u svojoj borbi protiv silovanja, nalazi da transseksualnost predstavlja svojevrsno silovanje ženstvenosti, putem jedne prevare ("The Transsexual Empire", 1979).<ref>http://ressourcesfeministes.files.wordpress.com/2012/08/thetranssexualempire-janiceraymond.pdf</ref>
 
 
== Vidi još ==