Ivan Milčetić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Ivan Milčetić''' (Milčetići, [[Dubašnica]], otok [[Krk]], [[27. kolovoza]] [[1853.]]–[[Varaždin]], [[25. listopada]] [[1921.]]), [[povjesničar književnosti]], [[folklor]]ist, [[dijalektolog]] i [[filolog]].
 
== Životopis ==
Rano djetinjstvo provodi kod strica u [[Gologorica|Gologorici]]. Pohađao je talijansku osnovnu školu u gradu Krku. Srednje školovanje je imao u gimnaziji u [[Rijeka|Rijeci]], koju je izabrao pred talijanskom gimnazijom u Kopru. Još kao gimnazijalac uređivao je đački list. U 6. razredu objavio je dopis u [[Naša sloga|Našoj slozi]], onda jedinom listu istarskih Hrvata.
Rano djetinjstvo provodi kod strica u [[Gologorica|Gologorici]]. Pohađao je talijansku osnovnu školu u gradu Krku, gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]], a fakultetsko obrazovanje stječe na studiju slavistike u [[Zagreb]]u i [[Prag]]u. Predavao je u gimnazijama u [[Split]]u, [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Varaždin]], gdje dolazi [[1880.]] godine, te u kojem provodi najveći dio života. Prema svojoj filološkoj naobrazbi bijaše sljedbenik stvaralaštva [[Vatroslav Jagić|Vatroslava Jagića]]. Najvažniji prilog književnoj povijesti je obrada starih glagoljskih rukopisa od kojih se kao krucijalno djelo ističe ''Hrvatska glagoljska biografija'' iz [[1911.]] godine, dok drugi dio izdanja, iako pripremljen, nikada nije tiskan. Bavio se i analizom glagoljskih spisa iz [[Istra|Istre]], objavivši [[1905.]] godine u ''Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu'' stručni članak pod naslovom ''Tri glagoljske listine iz Istre iz 15. vijeka''
 
Fakultetsko obrazovanje stječe na studiju slavistike u [[Zagreb]]u i [[Prag]]u. Predavao je u gimnazijama u [[Split]]u, gdje je došao na poziv svog bivšeg profesora, tada direktora splitske gimnazije, koji ga je pozvao predavati hrvatski kao suplent. To je bilo te godine kad je austrijska vlada odobrila uvođenje hrvatskog u nastavu. U Splitu je radio s [[Eugen Kumičić|Eugenom Kumičićem]], pa su njih dvojica bili pionirima hrvatske nastave u Splitu. Borio se protiv autonomaša. Odmah po dolasku u Split održao je predavanje na temu ''Ime i ideja ilirska za Ljudevita Gaja u Hrvatskoj''. Predavanje je bilo njegov znanstveni prvijenac, koji je poslije objavljen u listu Velebit. Kad se u Dubrovniku na putovanju sreo s [[Vaso Pelagić|Vasom Pelagićem]], ovaj ga je pozvao priključiti se njegovoj idejnoj struji, a Milčetić je odbio, rekavši da hrvatska omladina ima preča posla.
 
Rano djetinjstvo provodi kod strica u [[Gologorica|Gologorici]]. PohađaoPredavao je talijansku osnovnu školu u gradu Krku, gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]], a fakultetsko obrazovanje stječe na studiju slavistike u [[Zagreb]]u i [[Prag]]u. Predavao je u gimnazijama u [[Split]]u, [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Varaždin]], gdje dolazi [[1880.]] godine, te u kojem provodi najveći dio života. Prema svojoj filološkoj naobrazbi bijaše sljedbenik stvaralaštva [[Vatroslav Jagić|Vatroslava Jagića]]. Najvažniji prilog književnoj povijesti je obrada starih glagoljskih rukopisa od kojih se kao krucijalno djelo ističe ''Hrvatska glagoljska biografija'' iz [[1911.]] godine, dok drugi dio izdanja, iako pripremljen, nikada nije tiskan. Bavio se i analizom glagoljskih spisa iz [[Istra|Istre]], objavivši [[1905.]] godine u ''Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu'' stručni članak pod naslovom ''Tri glagoljske listine iz Istre iz 15. vijeka''
 
Od radova vezanih za [[Dubrovnik|dubrovačku]] književnost 16. stoljeća može se izdvojiti djelo iz [[1882.]] godine s naslovom ''O poslanicama 16. vijeka u dubrovačko-dalmatinskoj periodici hrvatske književnosti'', iz kojeg je uočljiv njegov pristup s pozicije pozitivističkog filologa. Jedan je od prvih u hrvatskoj književnoj historiografiji pisao o recentnoj literaturi svog vremena, te o preporodnim procesima. Iz tog se razdoblja izdvaja članak ''Hrvati od Gaja do godine 1850.'', koji je objavio [[1878.]], u kome daje kronološki prikaz zbivanja u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća.