Ivan Milčetić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 10:
Bavio se je studijama sve do rujna 1879., kad je postavljen za namjesnog učitelja u zagrebačkoj gimnaziji. Predavao je i u [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Varaždin]], gdje dolazi [[1880.]] godine, te u kojem provodi najveći dio života. Listopada 1881. je sveučilištu u Zagrebu stekao stručnu spremu da može predavati hrvatski jezik i književnost. Studenoga iste godine premješten je u Varaždin. Zbog nacionalnog rada, a na želju velikog župana Rubida, ban [[Khuen Hedervary]] dao ga je premjestiti u Rijeku, gdje je radio do 1892. godine. Djelovao je i u Vukovaru. Ondje je 1887. organizirao sastanak nacionalno svjesne mladeži, a radi buđenja nacionalne svijesti.
1892. ga je [[Isidor Kršnjavi]] premjestio u Varaždin gdje je ostao do 1912., kad je umirovljen.
U Varaždinu je osnovao ''Dramatičko društvo'', koje se je svojim radom borilo protiv predstava na njemačkom jeziku i germanizacije.
 
Prema svojoj filološkoj naobrazbi bijaše sljedbenik stvaralaštva [[Vatroslav Jagić|Vatroslava Jagića]]. Najvažniji prilog književnoj povijesti je obrada starih glagoljskih rukopisa od kojih se kao krucijalno djelo ističe ''Hrvatska glagoljska biografija'' iz [[1911.]] godine, dok drugi dio izdanja, iako pripremljen, nikada nije tiskan. Bavio se i analizom glagoljskih spisa iz [[Istra|Istre]], objavivši [[1905.]] godine u ''Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu'' stručni članak pod naslovom ''Tri glagoljske listine iz Istre iz 15. vijeka''
 
Od radova vezanih za [[Dubrovnik|dubrovačku]] književnost 16. stoljeća može se izdvojiti djelo iz [[1882.]] godine s naslovom ''O poslanicama 16. vijeka u dubrovačko-dalmatinskoj periodici hrvatske književnosti'', iz kojeg je uočljiv njegov pristup s pozicije pozitivističkog filologa. Jedan je od prvih u hrvatskoj književnoj historiografiji pisao o recentnoj literaturi svog vremena, te o preporodnim procesima. Iz tog se razdoblja izdvaja članak ''Hrvati od Gaja do godine 1850.'', koji je objavio [[1878.]], u kome daje kronološki prikaz zbivanja u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća.
Mnogo je proučavao glagoljaštvo. Za to je žrtvovao i svoj imetak i svoje zdravlje. Za vlasti [[hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], isposlovao je od vlasti da na svoj trošak obiđe bliže i dalje zemlje u kojima su se nalazili spomenici hrvatske pismenosti, bile to južne hrvatske zemlje, Rim ili Petrograd.
 
Imao je ideju izdati monografiju o Istri pod naslovom Istra, njezina prošlost i sadašnjost, što je predložio Matici hrvatskoj [[1909.]] godine, no zbog izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i drugih razloga projekt se nije realizirao, a građa je izgubljena.
 
Zbog slabog vida, morao je napustiti dalji znanstveni rad.
 
Bio je član brojnih strukovnih i kulturnih udruženja, a od [[1893.]] godine postaje dopisni član povijesno-filološkog razreda [[HAZU]].
 
Zbog svog nacionalno svjesnog rada, bio je nepoćudan vlastima. Nije mogao dobiti katedru na zagrebačkom sveučilištu, iako ga je sami fakultet predložio za profesora.
Osim znanstvenog i književnog rada, dosta je radio u nacionalnim i humanitarnim društvima.
 
== Djela ==