Wikipedija

Risnjak: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika Ivanm72, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot
Redak 1:
{{Planina
Geografska obilježja
| ime = Risnjak
| slika = [[Datoteka:Risnjak.jpg|280px]]
| Opis slike = Sjeverna strana Risnjaka
| Visina = Veliki Risnjak - 1528
| Država / Pokrajina = {{ZD+X/H|HRV}}</br>[[Datoteka:Zastava primorsko goranske zupanije.gif|20px]] [[Primorsko-goranska županija]]
| Dio gorja = [[Dinaridi]]
| Kordinate = {{coord|45|25|54|N|14|37|25|E|display=inline,title}}
| Prvi uspon =
| Najlakša staza = iz [[Gornje Jelenje|Gornjeg Jelenja]] (oko 1 sat)
| Planinarski domovi = PD "Šloserov dom"
| Najbliži gradovi = [[Rijeka]]
| Starost = [[Mezozoik]]
| Ostali vrhovi = Snježnik (1506 m)</br>Sjeverni Mali Risnjak (1434 m)</br>Južni Mali Risnjak (1448 m)
| Top. karta = {{Lokacijska karta|Hrvatska|float=right|width=260|label=Risnjak|lat=45.56|long=14.62|caption=Pozicija Risnjaka na karti Hrvatske}}
}}
'''Risnjak''' je planina i [[Nacionalni park Risnjak|nacionalni park]] u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]].
 
Planinski masiv Risnjak sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo [[Flora (biljke)|biljnog]] i [[Fauna|životinjskog]] svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po [[ris]]u, koji obitava u njezinim šumama. Pod Risnjakom izvire rijeka [[Kupa]], jedna od najčišćih rijeka u Republici Hrvatskoj.
Gorski kotar je izrazito planinsko područje smješten na zapadu Hrvatske. U geotektonskom smislu Gorski kotar pripada planinskom sistemu Dinarida, stisnutim na samo četrdesetak kilometara. Ovdje su se panonski i peripanonski prostori najviše približili Jadranu, a razvodnica jadranskog i crnomorskog sliva udaljena je od obale samo 10-15 km zračne linije.
 
Naznačajniji vrhovi Risnjaka su: ''[[Veliki Risnjak]]'', visine 1528 [[metar|m]], [[Snježnik]]'', visine 1506 m, [[Sjeverni Mali Risnjak]]'' od 1434 m i ''[[Južni Mali Risnjak]]'', visok 1448 m.
Gorski kotar je najšumovitiji prostor Hrvatske. Čak 60% njegove površine obraslo je šumom. Najvećim dijelom to su visoke i kvalitetne šume. Planinski masivi gotovo u cjelini su pod šumom, a značajnije krčevine, odnosno poljoprivredne površine nalazimo jedino u središnjem, nižem dijelu Gorskog kotara, dolini Kupe, i izoliranim poljima. Šume su dominantna odrednica i goranskog krajolika i goranskog života.
Planinski masiv Risnjaka (1528m) dominira sjeverozapadnim dijelom Gorskog kotara. U širem smislu Risnjak je brdsko područje omeđeno cestovnim krugom
-Gornje Jelenje-Gerovo-Crni Lug-Mrzla Vodica-Gornje Jelenje. Zapadno od Risnjaka je masiv Snježnika, sjeverno dolina Kupe istočno je planina Drgomalj, a južno glavna goranska cesta (Zagreb-Rijeka). Središnje, najviše i najzanimljivije područje Rrisnjačkog masiva, kojemu je površina 32 km , proglašeno je 1953. godine nacionalnim parkom.
 
Risnjak spada u planine [[Dinaridi|Dinarskog gorja]]. Ima planinsku klimu s puno [[Oborina|padalina]] i najuži je planinski prag između [[Panonija|Panonije]] i [[Mediteran]]a, širine tridesetak kilometara.
Zapadni dio Nacionalnog parka nešto je viši i tu se među brojnim vrhovima ističu Veliki Risnjak – 1528 m, Južni Mali Risnjak – 1448 m, Sjeverni Mali Risnjak – 1434 m, Cajtnik – 1406m, Viljske stijene – 1387m itd. U istočnom dijelu Nacionalnog parka ističe se greben golih i raskidanih Bijelih stijena – 1194 m i Veliki Bukovac – 1266 metara. Najniži dio Nacionalnog parka jest dolina Leske na njegovu istočnom rubu (680m).
 
[[Datoteka:Snjeznik - pohled z nejvyssiho vrcholu (1506 m).jpg|230px|lijevo|thumb|Vrh Snježnik]]
Svi vrhovi, a i najveći dio Risnjaka izgrađeni su od vapnenca. S obzirom na tip reljefa to je dakle krš, s tipičnom krškom morfologijom, od stjenovitih, mjestimično litičastih vrhova do dubokih jama i zatvorenih depresija – ponikava. Ali, osim najviših vrhova sve drugo je pod šumom (pokriveni krš), i to je temeljno obilježje risnjačkog krajolika.
Tek rubno pojavljuje se nekoliko većih proplanaka: Leska u granicama Parka, Lazac djelomično u granicama i Šegine uz samu granicu.Parka.
 
== Povezani članci ==
Zbog karbonatne podloge sva oborinska voda brzo se gubi kroz pukotine u podzemlje, pa u Nacionalnom parku nema vodotoka osim manjega povremenog potoka – ponornice u Leski, na istočnom rubu Parka, gdje ima nešto nepropusnih naslaga – lapora i glina. Podzemni hidrografski sustav gravitira porječju Kupe, odnosno crnomorskom slivu.
* [[Nacionalni park Risnjak]]
 
== Vanjske poveznice ==
Svježa ljeta, duge snježne zime i obilje oborina glavna su obilježja risnjačkog – podnebija. U vršnoj zoni prosječna je srpanjska temperatura 2,6°C, siječanjska -3,3°C, a prosječna godišnja količina oborina iznosi 3579 mm. Najviše oborina donosi jesen, što znači da je Risnjak umaritimnom mediteranskom oborinskom režimu.
* [http://www.plsavez.hr/hr/Risnjak Risnjak na stranici Hrvatskog planinarskog saveza]
Snijeg se kod planinarskog doma – na 1418 m – zadržava u prosjeku 157 dana godišnje, a njegova visina može dosegnuti i četiri metra. Relativna vlažnost -zasićenost zraka vodenim parama) takođe ima visoke vrijednosti (nijedan mjesec nema srednju vrijednost manju od 80%), što je posebno značajno za vegetaciju Risnjaka i Gorskog kotara u cjelini. Klimatski uvjeti određuju prosječan visinski raspored vegetacije.
===Ostali projekti===
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Risnjak
|commonscathr = Risnjak
|wikivrste =
|wikivrstehr =
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}
 
{{Mrva-zemlj}}
Risnjačke šume
[[Kategorija:Planine Hrvatske]]
 
<!-- interwiki -->
Glavne motive za osnivanje ovog Nacionalnog parka nalazimo u risnjačkim šumama. Ono što je drugdje na velikim prostorima, ovdje je, zahvaljujući čvorišnom prostoru Gorskog kotara, okupljeno na tridesetak km2. Taj čvorišni položaj ogleda se u preplitanju četverostrukih vegetacijskih utjecaja: primorje – kontinent i Dinaridi – Alpe. Tako je u Nacionalnom parku znanost utvrdila 30 biljnih zajednica, od čega 10 šumskih (asocijacija i subasocijacija).
 
Ove šume karakteristične su za Gorski kotar, dio Slovenije, Hrvatske i Bosne, što znači da se znanstvene spoznaje, prikupljene u ovom Nacionalnom parku, mogu primijeniti na velika šumska prostranstva tih područja.
 
Više od dvije trećine Nacionalnog parka vode se danas kao strogi rezervat. Šume i ostala priroda prepuštaju se slobodnoj sukcesiji, bez sječe, bez utjecaja čovjeka.
Znanstvena funkcija ovdje ima aspolutno prvenstvo i u tome je »Bisnjak- pravi – predstavnik nekadašnjeg pojma – evropskoga nacionalnog parka. O njegovim vrijednostima i značenju čitamo iz opisa poznatog fitocenologa I. Horvata:
“Risnjak je odabran za narodni (nacionalni park, jer ima sve uvjete da se u cjelini zaštiti -
i sačuva u smislu strogog rezervata. Njegova priroda, neživa i živa, mora ostati sačuvana, kako je nađena, prepuštena sama sebi, da se razvija po prirodnim zakonima. Nema u njemu većih nastamba, nema trajnijeg boravka, osim u svrhu proučavanja prirode i upoznavanja njezinih krasota. Neka se ta priroda sačuva bez ljudskog utjecaja, a gdje je gospodarstvo ostavilo tragove, da ih priroda sama liječi i briše. Među vrletnim risnjačkim stijenama i dubokim provalijama u divnim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama neka živi nesmetano biljni i životinjski svijet, a čovjek neka prolazi njegovim stazama pun poštovanja pred velikom prirodnom cjelinom u koju je zašao”
 
Najveći dio površina Nacionalnog parka (2/3) obrastao je šumom bukve i jele (Fagetum illyricum abietetosum). Ova šuma zauzima visinski pojas od podnožja do 1200 metara. Pojedinačno su ovdje zastupljeni još smreka (Picea excelsa), gorski javor (Acer pseudoplatanus) i brijest (Ulmus glabra).
Ovisno o reljefnim, mikroklimatskim i pedološkim promjenama pojavljuju se i razni facijesi ove šume, posebno u nižim biljnim etažama: na plitkim dolomitnim podlogama facijes kukurijeka
božičnjaka (Helleborus macranthus), na stjenovitim površinama facijes milave (Calamagrostis varia i C. arundinacea) itd.
Iznad 1200 m. jele je sve manje, a ostaje bukva, ali znatno manjih dimenzija, jer i prirodni su uvjeti sve skromniji i oštriji. To je pojas »pretplaninske bukve (Fagetum croaticum subalpinum). Prostranstvom je to druga šumska zajednica u Nacionalnom parku (526 ha). Poput vijenca okružuje glavni planinski hrbat, do visine 1400m, a na jugozapadu se spušta i do ceste, odnosno granice Nacionalnog parka. S porastom visine stabla su sve niža, i sve češće pri tlu povinuta zbog dugog ležanja mladica pod snijegom. Pri vrhu planine ove bukve su tek skromno grmlje.
 
U istočnom dijelu »Risnjaka ovaj se pojas nalazi samo na grebenu Velikog i Malog Bukovca.
Uz grmoliku bukvu u vršnoj zoni Risnjaka raste i bor krivulj (Pinus mugho), također samo kao grm. Zovu ga i klekasti bor, a karakterističan je za mnoge vrhove naših planina. Prema njemu i biljna zajednica nosi naziv – Pinetum mughi croaticum.
Ovdje zaprema 75 ha.
 
Osim tih visinski raščlanjenih šumskih zajednica, u području one glavne (bukva-jela) postoji još nekoliko azonalnih zajednica što su poput otoka razbacane, a uvjetovane su ekološkim razlikama pojedinih staništa (reljef, ekspozicija, tlo). Među njima najveću površinu (345 ha) zauzima “šuma jele s milavom” (Calamagrosteto – Abietetum). Ta zajednica s travom milavom poznata je i kao “šuma jele na kamenim blokovima”, jer upravo je to njezino glavno obilježje.
 
Smjena tamnih četinara (osim jele česta je i smreka) i svijetlih vapnenačkih gromada čini ovakve lokalitete naših planina vrlo slikovitima. Najljepši je takav predio u Nacionalnom parku izduženo bilo Bijelih stijena.
Zajednica “jele s rebračom” Blechno – Abietetum (rebrača – vrsta paprati) obuhvaća u Nacionalnom parku mnogo manju površinu (82 ha) nego inače u Gorskom kotaru. Ova šuma raste na kiselim, silikatnim tlima u dolini Leske i uz potok Bijela vodica.
Međutim, ovdje su najveća stabla u Parku. Mnoge jele više su od 45 m, uz promjer 1 metar u prsnoj visini i drvnu masu 1 000 m2 po jednom hektaru.
 
U ponikvama višega planinskog pojasa nalazimo »pretplaninsku šumu smreke (piceetum croaticum subalpinum). Smreka bolje podnosi hladnoću od jele, a ponikve su zatvorene depresije s temperaturnim obratima, dakle mrazišta ili “lonci hladnog zraka- u kojima se i snijeg znatno duže zadržava (niže temperature i veća zasjenjenost). Najviše je ovakvih depresija u središnjem dijelu Parka, pa se taj dio i zove Smrekovac, a ukupna je površina ovih šuma 92 ha.
 
U nekim dubljim ponikvama višega dijela Risnjaka spomenuti temperaturni obrat (inverzija) uvjetuje čak i više vegetacijskih pojasova u obrnutom slijedu. Tako je npr. u 200 metara dubokoj ponikvi istočno od Viljskih stijena dno obraslo visokoplaninskom rudinom (travnjak), iznad nje je prsten bora krivulja, a zatim pretplaninska bukva i na sjevernoj padini pretplaninska smreka.
Najmanju površinu među risnjačkim šumskim zajednicama pokriva “gorska šuma smreke (Piceetum croaticum montanum) – 37ha. To su također šume vlažnih i hladnih staništa, ali na kiseloj podlozi. Veći dio navedene površine nalazi se uz rub proplanka Lazac, plitke depresije na sjeverozapadnoj granici Nacionalnog parka.
 
Osim smreke ovdje ima i nešto jele, te gorskog javora i bukve, a za sloj grmlja karakteristične su borovnica (Vaccinium mirtyllus) i brusnica (Vaccinium vitis idaea).
 
U nekim se dijelovima risnjačkih šuma, zahvaljujući nepristupačnosti, nije uopće sjeklo. Takve iskonske šume ili prašume očuvane su uglavnom u pojasu pretplaninske bukove šume oko najviših vrhova, kao i u području raznolikih šuma oko Bijelih stijena (zato je u Bijelim stijenama posebno izdvojen rezervat prašume, namijenjen isključivo znanosti i edukaciji). Nešto intenzivnije su gospodareni rubni dijelovi Nacionalnog parka oko Leske, Lasca i Šegina, ali nikad iznad prirodnog prirasta, pa je i ovdje očuvana struktura i prirodni izgled šume. Nažalost, tim kvalitetama ozbiljno je zaprijetila avet kiselih kiša. Ta planetarna pošast osobito teško pogađa jelu.
 
“Od cvijeća satkan sag”
 
Tim riječima prirodoslovac Dragutin Hirc oslikava početkom ovog stoljeća floru na malom proplanku (Šloserova livada) od najvišim vrhom. I dalje: »Da uživaš sve one divotne boje, valja ovamo doći u drugoj polovini liprija ili početkom srpnja, jer poslije flora zamire, a već do konca kolovoza dozrelo je sjeme, bilje ga predalo materi zemlji i na Risnjaku nastala je jesen, koju naskoro zamijeni dugotrajna zima.
 
Proljeće se najavlja tek u drugoj polovini svibnja ili početkom lipnja, a bilje se razvija tako naglo da u isti mah procvatu proljetne i mnoge ljetne biline.
Od opisa D. Hirca proteklo je gotovo cijelo stoljeće. Na tom proplanku je 1932. god. otvoren planinarski dom i planinari su ovdje češći gosti, pa se i flora ovog lokaliteta ponešto izmijenila, ali florno bogatstvo yršne zone Risnjaka i dalje je neosporno.
I nije slučajno da i planinarski dom nosi ime Josipa Schlossera Klekovskog (1808-1882), jednog od osnivača hrvatske botanike i prvog predsjednika Hrvatskoga planinarskoga društva.
 
U zanimljivije biljke risnjačkih vrhova svakako se ubrajaju poznati, ali branjem ugrožen runolist (Leontopodiuni alpinum), orhideja crni vranjak (Nigritella nigra), planinski stolisnik (Achillea clavenae), alpska pavitina (Clematis alpina), dvocvjetna ljubica (Viola b iflo ra), grozdasta kamenika (Saxijraga aizoon), obična pasvica (Soldanella alpina), drijas (Dryas octopetala), alpski ranjenik (Anthyllis alpestris), alpska šumarica (Anemone alpina), bijeli zvjezdan (As ter bellidiastrum), alpska sunčanica (Helianthemum alpestre), skopolijeva gušarka (Arabis scopoliana), plješevički karanfil (Dianthus monanthos), dvobojna planinska pilica (Saussurea discolor), planinčica (Trollius europaeus), ljubičasti jaglac (Primula longiflora).
 
Posebno su lijepi u cvatu zvjezdasti ljiljan (Lilium bulbiferum), njegov srodnik zlatan (Lilium martagon), alpski kotrljan (Eryngium alpinum) i grm s rumenim cvjetovima – dlakavi pjenišnik (Rhododendron hirsutum).
 
Životinjski svijet
 
Ornitološkim istraživanjima (D. Rucner) utvrđeno je da u Nacionalnom parku obitava 51 vrsta zavičajnih ptica. Svaka šumska zajednica ima i »svoje- ptice, a kako zajednici bukve i jele pripada najveći dio planine Risnjaka, logično je da veći dio ptičjih vrsta živi upravo u toj zajednici. Od zanimljivijih stanovnika ovih šuma spomenimo tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus) i njegova srodnika šumsku jarebicu (Tetrastes bonasia).
 
S obzirom na veličinu Nacionalnog parka, računa se da je broj tetrijeba (40-50) upravo u granicama prirodne gustoće.
Za pretplaninsku šumu bukve karakterični su bjelohrpteni djetao (Dendrocopos leucotos), crnoglava sjenica (Parus palustris), i crvenorepka kovačić (Phoenicurus phoenicurus), a za zajednicu bora krivulja planinski kos (Turdus torquatus), popić sivi (Prunella modularis), grmuša čevrljinka (Sylvia corruca) i crvenorepka kovač (Phoenicurus oehruros).
 
Grabljivice su zastupljene s osam vrsta
 
Sisavci su na Risnjaku također bogato zastupljeni. Od dvopapkara česti su srna (Capreolus capreolus) i jelen obični (Cervus elaphus), na vrhovima ukras plamne divokoza (Rupicapra rupieapra).
Od zvjeradi ovdje je mrki medvjed (Ursus aretos) u prirodnoj gustoći naseljenosti, zatim divlja mačka (Felix silvestris) i ris (Lynx lynx). Posljednji autohtoni primjerci risa (po kojem je Risnjak vjerojatno dobio ime) ustrijeljeni su polovinom prošlog stoljeća, a ovaj sadašnji doselio je iz susjednih planina u Sloveniji 1974. god. Vuk (Canis lupus) i divlja svinja (Sus seroja) pojavljuju se u Parku prolazno.
 
Kad govorimo o risnjačkoj fauni, treba napomenuti da je površina ovoga Nacionalnog parka malena, pa divljač često strada u okolnim područjima. Da bi se to izbjeglo, planira se formiranje zoološkog rezervata oko Nacionalnog parka, a u skladu s utvrđenim arealima kretanja divljači. Do tog trenutka u Parku se obavlja zimsko prihranjivanje kako bi se smanjila potreba za izlaskom iz Parka.
 
[[Datoteka:9-6|minijatura|Slika]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Risnjak"