Otvori glavni izbornik

Promjene

Obrisana 93 bajta ,  prije 6 godina
bez sažetka
|fusnote = ¹ Konsantinopol je glavni grad bio od [[330.]] pa do [[1204.]] i opet od [[1261.]] do [[1453.]] Nakon 4. križarskog rata glavni grad (do 1261.) bio je [[Niceja]].<br>² Osnivanjem se tradicionalno smatra osnivanje Konstantinopola.<br>³ Prema [http://www.tulane.edu/~august/H303/handouts/Population.htm ovoj tablici] koju je izradilo Sveučilište Tulane.
}}
'''Bizantsko Carstvo''' (grč. ''Βασιλεία τῶν Ῥωμαίων'' /''Basileía tōn Rhōmaíōn''/, lat. ''Imperium Romanorum'', doslovno: "Carstvo Rimljana", u grčkim izvorima i ''Βυζαντινή Αυτοκρατορία'') - ili, skraćeno, često nazivano još i '''Bizant''' - povijesni je naziv za "Istočno Rimsko Carstvo" koje "službeno" nastaje [[330]]. godine kada car [[Konstantin Veliki]] prebacuje prijestolnicu [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] u "Novi Rim" koji će u našim krajevima postati poznat pod imenom [[Carigrad]]. Konačna podjela između dva dijela države dogodit će se [[395.]] godine kada car [[Teodozije I. Veliki]] daruje svom sinu [[Arkadije|Arkadiju]] Istok, a [[Honorije|Honoriju]] Zapad. Dok će zapadni dio Carstva u sljedećih 150 godina propasti, '''Istočno Rimsko Carstvo''' s političkim sustavom cezaropapizma će preživjeti sve do 1460. godine kada njegovu posljednju provinciju Moreju zauzimaju [[Osmansko Carstvo|Turci]].
 
Naziv '''Bizant''' nije se koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. stoljeću uveo francuski povjesničar [[Montesquieu]]. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. stoljeća nije vrijedno imena '''Rimsko'''. Zato je on uzeo latinizirano ime glavnog grada '''Byzantium''' - (od grčkog '''Byzántion'''), današnji Carigrad (turski: Istanbul), za cijelo carstvo. Građani Bizantskog carstva Carstva i njihovi zapadni susjedi carstvo su nazivali Romejskim (Rimskim), dok su ga istočni susjedi nazivali Rum (Rim)[http://books.google.com/books?hl=hr&as_brr=3&id=qRXFx6rnEy8C&dq=Kazhdan&q=population#v=snippet&q=population&f=false]. Službeni jezik je bio isprva [[Latinski jezik|latinski]], kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od 7. stoljeća, odlukom cara [[Heraklije|Heraklija]] (vladao od 610. - 641.), [[Grčki jezik|grčki]], koji je bio govornim jezikom većine stanovništva.
 
== Kasno Rimsko Carstvo ==
 
Osnovni problem [[Bizant]]a je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču ovisno o izvoru između [[283]]. godine kada umire car [[Kar]] i kada se carstvo prvi put dijeli ( što će potvrditi [[Dioklecijan]] ) i [[640]]. godine kada [[Mediteran]] prestaje biti Rimskim jezerom. Iako je [[323]]. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske vjere, to će se tijekom sljedećih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom 5. stoljeća, dok zapadne prefekture ([[Zapadno Rimsko Carstvo]] ) propadaju pod navalom barbara, Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od [[410]]. godine ti će pokušaji bez uspješnih rezultata će dovesti praktički '''Bizant''' praktički dovesti do bankrota, nakon čega on financijski iscrpljen prepušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina vladavine [[Anastazije I., bizantski car|Anastazija]] i [[Justin I.|Justin]]a, Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] doći će do oslobađanja [[Rimska Afrika|Afrike]], [[Italija|Italije]], [[Dalmacija|Dalmacije]], južne obale [[Hispanija|Hispanije]] i svih sredozemnih otoka. Je li njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne, nikada nećemo doznati poštojer je njegovo Carstvo (ali i [[Sasanidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]]) bilo potreseno velikom epidemijom takozvane [[Justinijanova kuga|Justinijanove kuge]] od koje će u Europi (bez Rusije) između 540. i 614. godine umrijeti 50 % stanovnika (22 od 44 milijuna) [http://books.google.com/books?id=NiVWqSTea8oC&pg=PA1&dq=Byzantine+Empire+millions&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=&f=false]. Ostatak ovog razdoblja Bizant je u defenzivi pod napadima [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na [[Balkan]]u te [[Langobardi|Langobarda]] u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i [[Vizigoti|Vizigota]] koji početkom 7. stoljeća uspjevaju osvojiti [[Hispanija|Hispaniju]]. Veliki, četvrt stoljeća dugi, rat s [[Sasanidsko Carstvo|Perzijskim Carstvom]] napokon će završiti [[627]]. godine pobjedom carcara [[Heraklije|Heraklija]] koja je trebala donijeti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada [[Arapi]] - ujedinjeni muslimanskom vjerom čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije [[Muhamed]]a) - pobjeđuju bizanstku vojsku, osvajaju [[Bliski Istok]], a ubrzo potom [[640]]. godine i [[Egipat]]. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i [[Sirija|Sirije]] koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja označava zbog općih životnih promjena stanovništva označava kraj [[Antika|antike]].
 
== Borba za život ==
[[Datoteka:ByzantineEmpire717AD.png|mini|desno|400px|Bizant u doba stupanja na vlast [[Leon III. Izaurijac|Leona III. Izurijanca]] [[717]]. godine]]
 
Gubitak više od pola teritoriateritorija Carstva u samo jednom desetljeću rezultiralorezultirao je borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa u njihovom širenju vjere. Tijekom tih bitaka bivše multietničko Carstvo će padom [[Kartaga|Kartage]] [[695.]] godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade [[Carigrad]]a Bizant će preživjeti samo zbog otkrića [[Grčka vatra|grčke vatre]] koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrđava dolazi stupanjem na vlast [[Leon III. Izaurijski|Leona III. Izaurijskog]] u 8. stoljeću. To vrijeme mira neće zadovoljititrajati stanovništvo koje sadadugo: bez vanjskih neprijatelja, počinjestanovništvo njihse tražitisada međupočinje sobommeđusobno putemsporiti unutarnjihoko nemirapitanja kojimahoće se odlučuje hoćeli biti dopušteno ili ne štovanje [[ikona]]. Ova polemika će trajati gotovo do polovice 9. stoljeća kada će regentica carica [[Teodora, bizantska carica|Teodora]] donijeti odluku u korist ikona.
 
== Makedonci ==
[[Datoteka:Map_of_the_Byzantine_Empire,_1025_AD.PNG|mini|desno|400px|Bizant u doba smrti [[Bazilije II.|Bazilija II.]] [[1025]]. godine]]
Kraj tih nemira donosi državi sada vjersko jedinstvo, kao što je prijeranije imala idobila nacionalno jedinstvo. Takav će razvoj situacije će dati snagu Carstvu za ponovno vođenje aktivne vanjske politike čemu će malo poslužiti i sreća. Politika pobjedaPobjede i porazaporazi u ratu sa susjedima cara [[Bazilije I. Makedonac|Bazilija I.]] bitisa susjedima nastavit će nastavljenase sve do [[961]]. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni [[Bazilije II.]] Bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine biti će anektirano [[Bugarsko Carstvo]], a nakon toga careva riječ će se slušati od rijeke [[Kupa|Kupe]] pa sve do [[Kaspijsko more|Kaspijskog mora]]. NjegovaNjegovom smrtsmrću dovodi do povratka vlastivlast iz glavnog zapovjedništva vojske ponovno uprelazi dekadentnuna palačudekadentni dvor čijim vladarima je sve teško raditi (čak i imati djecu ), osim pojavljivanjimapojavljivati se na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajaće vojske kako bi car više novca mogao trošiti na zabave. Rezultat te politike bit će poraz cara [[Roman IV. Diogen|Romana IV.]] od [[Turci|Turaka]] [[1071]]. godine i gubitak u ratu 50 posto stanovništva u ratu.
 
== Komneni ==
{{glavni|Dinastija Komnen}}
Koristeći praktički raspad države, na prijestolje će se popeti plemić [[Aleksije I. Komnen]], koji ne vidjevši druge mogućnosti, traži od pape pomoć za oslobađanje kršćanskih zemalja, što će dovesti do [[Križarski ratovi|križarskih ratova]]. U doba dolaska križara 1097. godine u europskom dijelu Carstva je živjelo je između 4 i 5 milijuna stanovnika, dok su Turci Seldžuci na bizantskom teritoriju koji su osvojili nakon 1071. godine vladali nad 4 milijuna stanovnika [http://books.google.com/books?id=tgfMNfBIgSwC&pg=PA303&dq=Byzantine+Empire+7+millions&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=Byzantine%20Empire%207%20millions&f=false]. Carstvo će tijekom vladavine Aleksija Komnena vratiti dio izgubljenog teritorija, ali unutrašnjopolitičkiunutarnjepolitički gledano to više neće biti država kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno društvo, što je točno ono protiv čega se veliki [[Bazilije II.]] borio. Pored toga, nova negativnost ovog uređenja postaje ukidanje stalne vojske i sve veća ovisnost o plaćenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu države. Sljedeći Komneni će nastaviti ovu politiku koja će rezultirati klasičnom feudalnom borbom za vlast i padom [[Carigrad]]a u ruke križara [[1204]]. godine.
 
==Ratovi==
 
Tijekom svoje tisućugodišnje povijesti Bizant je vodio velikivelik broj ratova koji su trajali 50 ili više godina. Prvi od te grupe ratova su [[Rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijski ratovi]] koji ses prekidima traju od 3. pa sve do 7. stoljeća. Velika pobjeda Bizanta 628. godine samo će označiti početak novih ratova protiv [[Bizantsko-arapski ratovi|Arapa]] koji će s prekidima trajati do križarskih ratova. Kada ta azijska prijetnja nestane, doći će vrijeme [[Bizantsko-osmanski ratovi|Turaka]] koji 1460. godine osvajaju Bizantsko Carstvo. Na Balkanu jedini "vjekovni" neprijatelj Carstva postaje [[Bizantsko-bugarski ratovi|Bugarska]]. Oružano neprijateljstvo ovih dviju državava počet će u 7. stoljeću i trajati s mirnim razdobljima od po čak 80 godina do 1018. godine kada je Bugarska anektirana. Nakon uspješne bugarske pobune krajem 11. stoljeća, razdoblja mira i rata trajat će trajati sve do uništenja ovog neprijatelja od strane Turaka u 14. stoljeću.
 
== Restauracija i kraj ==
[[Datoteka:ByzantineEmpire1265.svg|mini|desno|400px|Stanje na jugoistoku Europe i u Maloj Aziji [[1265]]. godine. Narančasta boja prikazuje '''Bizant''', žuta Turke pod vrhovnom vlašću Mongola, crvena [[Mletačka Republika|Mletcima]] koji vladaju [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]], a sivkasta na sjeveru [[Kraljevina Srbija|Srbiju]], dok je [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]] zelene boje]]
Pad Carigrada će rezultirati stvaranjem [[Latinsko Carstvo|Latinskog Carstva]], dok će lojalna grčka područja proglasiti svoje nezavisne države; [[Trapezuntsko Carstvo]] koje su stvorili [[Komneni]] još u ožujku [[1204.]]; [[Nicejsko Carstvo]] osnovano u travnju [[1204.]] (u trenutku pada [[Carigrad]]a ), ali službeno proglašeno tek [[1206.]] i posljednje osnovano [[Solunsko Carstvo]] koje će veći dio postojanja provesti pod imenom [[Epirska Despotovina]]. U bitkama za obnovu Carstva koje će trajati sve do [[1261]]. godine pobjednik će postati [[Nicejsko Carstvo]] sa svojim carem uzurpatorom [[Mihajlo VIII. Paleolog|Mihajlom Paleologom]] koji će osnovati posljednju bizantsku vladajuću dinastiju. Nakon njegove smrti [[1282]]. godine državom će vladati s kratkim prekidima nesposobni, neaktivni carevi koji ništa ne poduzimaju protiv turskih i srpskih osvajanja. Rezultat toga postajeje [[pad Carigrada]] [[1453]]. godine, a ubrzo potom i [[Moreja|Moreje]] 1460./61. godine. Posljednje Carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] ćeumrijet umrijetiće kada vladar [[Trapezuntsko Carstvo|Trapezunta]] [[David, car Trapezunta|David]] potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje države [[1461]]. godine [[Osmansko Carstvo|osmanskom sultanu]] [[Mehmed II.|Mehmedu II.]]
 
[[Datoteka:Byzantine Empire animated.gif|mini|desno|Animacija povijest bizantskog carstva.]]
Anonimni suradnik