Wikipedija

Rusalka: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Uklanjanje izmjene 4106065 što ju je unio/unijela 46.229.249.148 (Razgovor sa suradnikom:46.229.249.148)
Redak 1:
{{dz}}
[[Datoteka:Witold_Pruszkowski-Rusalki.jpg|mini|160px|Rusalke, [[Witold Pruszkowski]] [[1877.]]]]
'''Rusalka''' je u [[slavenska mitologija|slavenskoj mitologiji]] [[Voda|vodena]] [[Vila (mitologija)|vila]] koja živi u rijeci ili jezeru. Obično (ali ne uvijek) se opisuje kao [[sirena]], žena s donjim dijelom tijela ribe{{fact}}. Stariji mitovi o rusalkama se lokalno razlikuju, ali u kasnijima prevladava viđenje rusalka kao zlih vila. Imale su dugu, zelenu kosu za koju su neke legende tvrdile da je uvijek mokra, jer, ako rusalka previše proboravi na suhom i osuši joj se kosa, umrijet će.
 
Rusalke oko [[Sava|Save]], [[Dunav]]a i [[Dnjepar|Dnjepra]] su bile drage, vesele i pjevale su pjesme. Također su pomagale junacima u boju, zbog čega su česta tema narodne poezije. U svojim zabavama odabrale bi neku vrbu ili brezu pored rijeke na koju bi se popele, pa bi noću skakale s nje i plesale. Ujutro, na mjestu gdje su plesale, trava i žito raslo bi obilnije. Ali, prema nekim mitovima, tko vidi rusalke u njihovu plesu, odmah onijemi. Naprotiv, rusalke sjevernije u [[Istočna Europa|Istočnoj Europi]] bile su zle, blijede djevojke oronula izgleda koje su mučile i ubijale sve koji bi dopali u njihove ruke. Često su u liku lijepih djevojaka zavodile i potom ubijale muškarce, posebno one kojima nisu bili skloni.
 
U kasnijim mitovima prevladava drugo viđenje rusalka, za koje se često smatralo da nastaju kad se mlada djevojka utopi ili od [[krštenje|nekrštene]] djece koju njihove majke utope. One tada lutaju [[Zemlja|Zemljom]] kao [[duh]]ovi, tražeći osvetu i mir.
'''Rusalka''' ([[Staroslavenski jezik|starosl.]] ''Rusalka'') je vodena [[vila]], ka živi v [[rijeka|rieci]], [[jezero|jezeru]] ali [[šuma|gvozdju]].
 
===Bibliografija===
Ona je hći [[Vodnik]]a vladara [[jezero|jezera]]. Gda na travnjaku ob rub [[jezero|jezera]], veli svojem ocu da se je zaljubila v [[kraljević|Kraljevića]] ki lovi okolo v [[šuma|šumi]] pokraj [[voda|vode]], ter da hoće postati ljudskim [[biće|bitjem]] da ju prigrli. Otac joj veli da je to hudo [[misao|zamislila]], nu vsejeno ju pošilja [[vještica|čarovnici]] [[Ježibaba|Ježibabi]] za pomoć. ''Rusalka'' potom poje [[pjesma|pjesan]] [[mjesec|mjesecu]], iščuć od njega da povieda mu njenu [[ljubav|ljubezan]]:
{{commonscat|Rusalka}}
*Franjo Ledić: Mitologija Slavena, '' tiskara Epoha, [[Zagreb]], [[1969.]]''
 
[[Kategorija:Slavenska mitologija]]
[[Datoteka:Lenoir, Charles-Amable - A Nymph In The Forest.jpg|mini|280px|''Rusalka'' v [[šuma|gvozdju]]]]
 
 
''Mjesecu na nebi glubokom,''<br>
''svjetlo tve daleko vidi.''<br>
''Po svietu bludiš širokom,''<br>
''gledaš v pribitak ljudi.''<br>
''Po svietu bludiš širokom,''<br>
''gledaš u pribitak ljudi.''<br>
 
''Mjesecu, postoj hvili,''<br>
''rekni mi, rekni, gdje je moj mili!''<br>
 
''Mjesecu, postoj hvili,''<br>
''rekni mi, rekni, gdje je moj mili!''<br>
 
''Rekni mu, srebra tienjalo,''<br>
''mojeg objemca rame.''<br>
''Da se le na malo''<br>
''v sanje, spominja na me.''<br>
''Da se le na malo''<br>
''v sanje, spominja na me.''<br>
 
''Zasvietli mu do daleka, zasvietli mu,''<br>
''rekni mu, rekni, tko tuj na nj' čeka!''<br>
''O meni, njegova duša sni,''<br>
''naj se v spominu zbudi;''<br>
''Mjesecu, ne zgasni, ne zgasni!''<br>
''ne zgasni, ne zgasni!''<br>
 
 
[[Ježibaba]] rekne ''Rusalki'' da ako postane [[ljudi|človjekom]], gubi vsu [[moć]] govora ter da, ako bude iznevjerana od [[Kraljević]]a da budu oboje vječno prokleti. ''Rusalka'' se složi s time, ter popije [[napitak]]. [[Kraljević]], loveć bielu [[golubica|golubicu]], najde ''Rusalku'', prigrli je, ter odvodi, dok njen otac i sestre nariču.
 
V to vrieme v [[vrt]]u [[kraljević|Kraljevićovih]] [[dvor]]a, [[Lovočuvar]] ter njegov nećak, reknu [[kraljević|Kraljeviću]] da se nesmije poručiti s niemom i bezimenom nevjestom, sumnjajuć na vračanje i preizpitujuć svoje hotjenje, [[Kraljević]] jur občinjen žudnjom i privlačnostju strane [[princeza|Kraljevne]] koja je gost na vjenčanju. [[princeza|Kranjevna]] izpunjena ljubomorom proklinje zaručnike, na to [[Kraljević]] odbacuje ''Rusalku''. Poslie te nesrjećne zgode [[Vodnik]] odvodi ''Rusalku'' nazaj v svoje [[jezero|jezerje]]. [[princeza|Kraljevna]] pridobivši [[princeza|Kraljevićovu]] [[ljubav]], ve pada v [[prezir|priezir]] spram njega.
 
Poslie takšeg dogodjenja ''Rusalka'' vpita [[Ježibaba|Ježibabu]] za rješenje njezinih [[jad]]ah, ter joj [[Ježibaba]] veli ako li umori [[Kraljević]]a [[bodež]]om kojeg joj je dala more ovjeriti svoje spasenje. ''Rusalka'' to odbija hićuć [[bodež]] v [[jezero]]. Potom ''Rusalka'' postaje ''[[Bludnička]]'', duh mrtvih živuć na dnu jezera, izranjajuć samo da bi ljude mamila v [[smrt]]. [[Lovočuvar]] i njegov nećak posvjetuju se z [[Ježibaba|Jažibabom]] o [[Kraljević]]u, koji je, kako vele, bil izdan od strane ''Rusalke''. Potom [[Vodnik]] veli da je zapravo [[Kraljević]] bil taj ki je izdal ''Rusalku''. [[Drvoduh|Drjevodusi]] oplakuju ''Rusalkino'' zavieće. [[Kraljević]] iščuć za svojom bielom [[golubica|golubicom]] dolazi na [[jezero|jezeru]], obćutjuje ''Rusalku'', ter ju imenom zove. On ju išče da ga poljubi, iako znajuć da [[poljubac]] znači smrt i prokletjenje. Oni se poljube ter on umire; v taj tren [[Vodnik]] vieći ''"Vse žrtve su zaludne!"''
 
''Rusalka'' zahvali [[Kraljević]]u kaj joj je dopustil da oćuti ljudsku [[ljubav]], pohvaljuje njegovu dušu [[Bog]]u, ter se vraća na svoje mjesto v glubine [[jezero|jezera]], da vječnost proživi kot [[vila smrti]].
 
Ovu priliepu priču ovjekovječil je [[Antonín Dvořák]] gda je napisal svoj vječni, nesmrtni [[opera|pjevokaz]] ''[[Rusalka (opera)|Rusalka]]''.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Rusalka"