Klasje naših ravni: razlika između inačica

'''Klasje naših ravni''', časopis za [[književnost]], [[umjetnost]] i [[znanost]] pokrenut je 1935. godine na poticaj biskupa Lajče Budanovića i mons. Blaška Rajića, u svojstvu književnog glasila [[Subotičke matice]], kao «vanpolitički povremeni časopis». Od sredine tridesetih godina XX. stoljeća ''Matica'' je okupljala onodobnu bunjevačkohrvatsku elitu iz Subotice i Bačke, a ''Klasje'' je pokrenuto sa zadaćom pružiti rodu «plod našega duševnoga klasja», kako se navodi u proslovu. U ''Klasju'' surađuju mladi daroviti spisatelji, mahom sveučilištarci, jezikoslovci, odvjetnici, svećenici i dr. spomenimo samo Stjepana Bartolovića, Stipu Bešlina, Marka Čovića, Antu Jakšića, Aleksu Kokića, Jakova Kopilovića, Antu Sekulića … U međuratnom razdoblju tiskani su sljedeći svesci: 1., 1935., 2., 1935., 3., 1936., 4., 1936. i 5., 1938. U ratnom razdoblju ''Klasje'' izlazi u Zagrebu nakladom [[Društvo bačkih Hrvata | Društva bačkih Hrvata]], kao «povremeni časopis za istraživanje kulture, života i običaja bačko-baranjskih Hrvata», a tiskana su, također, tri sveska: 1., 1942., 1., 1943. i 1.-2., 1944. Osvrćući se na značaj pojave ''Klasja'' naših ravni dopisni član HAZU Ante Sekulić, zapaža: «Moramo biti svjesni toga da je Klasje za to doba moderan književni časopis koji se rađa na zaprepaštenje svih onih režimskih osoba koje su nas olako, uz smiješak, počele otpisivati. Ono je izazvalo ne malu pozornost, nagovijestilo naše pojedinačne mogućnosti i darovitosti, te pokazalo omjer naše odlučnosti i riješenosti u borbi za materinski jezik, književnost i uljudbu kojoj pripadamo» ([[A. Kopilović]] i [[M. Miković]], ''Razgovori s Antom Sekulićem'', Subotica 2008.). ▼