Razlika između inačica stranice »Svetozar Pribićević«

Dodana 2.604 bajta ,  prije 8 godina
Oblikovanje, dodatci članku i izvor.
(Dodatci članku, infookvir, oblikovanje, djela, vanj. poveznice i izvori.)
(Oblikovanje, dodatci članku i izvor.)
 
== Životopis ==
=== Rani život i politička aktivnost ===
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Od [[1902.]] godine bio je glavnim uredednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Od [[1906.]] godine jednim je od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], a krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim je pobornicima povezivanja sa [[Srbija|Srbijom]] u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća SHS]] (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s [[regent]]om [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandrom Karađorđevićem]], dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, potpisan u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju. U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstvu/Kraljevini SHS]] bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).<ref name="B.J.">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.</ref> Bio je pobornikom [[Centralizacija|centralizma]] i [[Unitarizam|unitarizma]] u novoj državi, politički protivnik i progonitelj [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. [[1919.]] godine osniva [[Jugoslavenska demokratska stranka|Demokratsku stranku]] a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i [[1924.]] godine osniva [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]].<ref name="B.J."/> U drugoj polovici [[1920-ih]] doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]] sa Stjepanom Radićem. Tijekom [[1928.]] godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.<ref name="B.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.</ref> U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u ''Jedinstvu'', bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.<ref name="B.Janjatović"/> U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.<ref name="B.Janjatović"/> To je kulminiralo [[20. lipnja]] [[1928.]] godine [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom u Narodnoj skupštini]]. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je [[Puniša Račić]], dvorski agent i zastupnik [[Narodna radikalna stranka|Radikalne stranke]], revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a [[Đuro Basariček|Đuru Basaričeka]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]], smrtno ranio Stjepana Radića te ranio [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]] i [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]]. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen. Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]], [[1929.]] godine, uhićen je i interniran u selo [[Brus]] podno [[Kopaonik]]a a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja [[1931.]] godine.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.</ref> Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, [[fusnota]] 310., str. 289.</ref> U emigraciji je boravio u [[Prag]]u i [[Pariz]]u. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Napisao je knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'' (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na [[Francuski jezik|francuskome jeziku]], u [[Pariz]]u, [[1933.]] godine.
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Pohađao je realnu gimnaziju u [[Petrinja|Petrinji]] i [[Zagreb]]u.<ref>Svetozar Pribićević, ''Diktatura kralja Aleksandra'', (ur. [[Bogdan Krizman]], prijevod: [[Dražen Budiša]] i [[Božidar Petrač]]), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, ''Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/'', str. 276.</ref> Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Od [[1902.]] godine bio je glavnim urednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Od [[1906.]] godine jednim je od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], a krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim je pobornicima povezivanja sa [[Srbija|Srbijom]] u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća SHS]] (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s [[regent]]om [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandrom Karađorđevićem]], dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, potpisan u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju.
 
=== Kraljevina Jugoslavija ===
Umro je u Pragu 1936. godine.<ref name="PE"/>
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Od [[1902.]] godine bio je glavnim uredednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Od [[1906.]] godine jednim je od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], a krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim je pobornicima povezivanja sa [[Srbija|Srbijom]] u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća SHS]] (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s [[regent]]om [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandrom Karađorđevićem]], dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, potpisan u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju. U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstvu/Kraljevini SHS]] bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).<ref name="B.J.">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.</ref> Bio je pobornikom [[Centralizacija|centralizma]] i [[Unitarizam|unitarizma]] u novoj državi, politički protivnik i progonitelj [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. [[1919.]] godine osniva [[Jugoslavenska demokratska stranka|Demokratsku stranku]] a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i [[1924.]] godine osniva [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]].<ref name="B.J."/> U drugoj polovici [[1920-ih]] doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]] sa Stjepanom Radićem. Tijekom [[1928.]] godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.<ref name="B.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.</ref> U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u ''Jedinstvu'', bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.<ref name="B.Janjatović"/> U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.<ref name="B.Janjatović"/> To je kulminiralo [[20. lipnja]] [[1928.]] godine [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom u Narodnoj skupštini]]. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je [[Puniša Račić]], dvorski agent i zastupnik [[Narodna radikalna stranka|Radikalne stranke]], revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a [[Đuro Basariček|Đuru Basaričeka]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]], smrtno ranio Stjepana Radića te ranio [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]] i [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]]. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen. Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]], [[1929.]] godine, uhićen je i interniran u selo [[Brus]] podno [[Kopaonik]]a a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja [[1931.]] godine.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.</ref> Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, [[fusnota]] 310., str. 289.</ref> U emigraciji je boravio u [[Prag]]u i [[Pariz]]u. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Napisao je knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'' (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na [[Francuski jezik|francuskome jeziku]], u [[Pariz]]u, [[1933.]] godine.
 
=== Uhićenje, internacija, politička emigracija i smrt===
Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]], [[1929.]] godine, uhićen je i interniran u selo [[Brus]] podno [[Kopaonik]]a a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja [[1931.]] godine.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.</ref> Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, [[fusnota]] 310., str. 289.</ref> U emigraciji je boravio u [[Prag]]u i [[Pariz]]u. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Boraveći u Parizu pisao je i razne pismene poruke, ''Pismo prijateljima u Beogradu'', ''Pismo Srbima'' i ''Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost'' (brošura), u kojima je izražavao svoje negodovanje tadašnjim režimom i diktaturom u Kraljevini Jugoslaviji. U ''Pismu Srbima'' diktaturu je okarakterizirao kao "Najgori, najpokvareniji i najnedostojniji režim pod nebeskim svodom".<ref>Svetozar Pribićević, ''Diktatura kralja Aleksandra'', (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, ''Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/'', str. 297.</ref> Napisao je knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'' (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na [[Francuski jezik|francuskome jeziku]], u [[Pariz]]u, [[1933.]] godine. ''Diktatura kralja Aleksandra'' njegov je politički obračun s kraljem Aleksandrom, i u njoj se izjašnjava za republikansko i federalno ustrojstvo Jugoslavije. Nakon pogibije kralja Aleksandra I. Karađorđevića u atentatu [[Atentat u Marseilleu|Marseilleu]], [[9. listopada]] [[1934.]] godine, bio je smjesta uhićen i od francuske policije tretiran grubo, iako je imao orden [[Legija časti|Legije časti]], te je neko vrijeme držan u samačkoj ćeliji i konačno pušten na slobodu kada je francuska policija utvrdila kako nije imao nikakve veze s atentatorima.<ref name="S.P.">Svetozar Pribićević, ''Diktatura kralja Aleksandra'', (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, ''Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/'', str. 298.</ref>
 
Umro je u Pragu 1936. godine.<ref name="PE"/> Želio je biti pokopan u selu Glavatičevu kod Hrvatske Kostajnice ali to tadašnja jugoslavenska vlada nije dopustila te je pokopan u Pragu na Olšanskom groblju, 19. rujna 1936. godine, a poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] njegovi posmrtni ostatci preneseni su i sahranjeni, [[21. listopada]] [[1968.]] godine, na Novom groblju u Beogradu.<ref>Hrvoje Matković, ''Svetozar Pribićević: ideolog, stranački vođa, emigrant'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., ISBN 953-169-065-0, str. 270.</ref>
 
== Odlikovanja ==
* orden Legije časti.<ref name="S.P."/>
 
== Djela ==