Državna ergela Đakovo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Pisana potvrda o uzgoju konja na ovom posjedu datira iz 1374. godine. Dokument je izdan u povodu vjenčanja bosanskog bana [[Tvrtko|Tvrtka]] s bugarskom princezom Dorotejom. Vjenčanje je bilo u Đakovu.
Za godinu osnivanja uzima se [[1506.]] godina, po čemu je među najstarijima u Europi i najstarija u Hrvatskoj. Ta se godina uzima za godinom osnivanja, iako su se konji organizirano uzgajali i ranije. Razlog je taj što se ustanova naziva poimence ergela. Spominje se da je biskup [[Mijo Mesarić]] imao ergelu od 90 [[arapski konj|arapskih konja]]. Broj se konja poveća na 130 rasplodnih kobila 1524. godine. Većina je tih konja izginula je zajedno s biskupom Đurom [[1526.]] u [[Mohačka bitka|bitci na Mohačkom polju]].
Za osmanske su se vlasti ergelom su se služili požeški paše. Nakon oslobađanja o Turaka 1687. godine, Turci su za sobom odveli konje s ergele, a ergela je čekala dva desetljeća na obnovu. Dolaskom austrijske vlasti, ergela je obnovljena. Obnovio ju je 1706. biskup [[Đuro Patačić]], zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnom području.
Napoleonova osvajanja prisiljavaju 1806. godine da se ergelu iseli i smjesti u Đakovo.
Početkom 18. stoljeća ovdje se uzgajaju konji lipicanske pasmine. Na isključivi se uzgoj lipicanaca prešlo za vrijeme dok je biskupom bio [[Strossmayer|J.J.Strossmayer]].
U naselju [[Stančić]]u koji je od [[1914.]] god. sastavni dio poljoprivrednog dobra iz Božjakovine koje u selu uređuje ergelu konja lipicanaca. [[Ergela]] je prije [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] preseljena u [[Đakovo]].
Niz godina je Ergela bila u sastavu [[PIK Đakovo|PIK-a Đakovo]].
Danas se Državna ergela Đakovo služi dvjema lokacijama. Jedna je u središtu Đakova i ondje je pastuharna. Druga je [[Ivandvor]] koja je 6,5 km od grada.
| |||