Hrvatska pravoslavna Crkva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 8:
Ideja je nastala još u drugoj polovici 19. stoljeća, jer je u to doba bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata, a i među hrvatskim uglednicima je bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata ili osoba kojima je jedan ili oba roditelja bio pravoslavni Hrvat.
Primjeri su za to [[Ante Starčević]] (mati je bila pravoslavna), za života nazvan ''Ocem Domovine'', čelnik pravaškog pokreta; [[August Harambašić]], hrv. književnik, pravaš; [[Stjepan Miletić]], prvi intendant HNK-a, pravaš; [[Nikola Kokotović]],<ref>[http://books.google.hr/books?id=8ClXAAAAMAAJ&pg=PA214&lpg=PA214&dq=%22Nikola+Kokotovi%C4%87%22&source=bl&ots=4M8MigPLYh&sig=aWgCI2BL-8jrd5TWxxVwaRTOuqo&hl=hr&ei=wFJOTJyjCMqeOMfD2ZUC&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=9&ved=0CDcQ6AEwCA#v=onepage&q=%22Nikola%20Kokotovi%C4%87%22&f=false Google Books] Đuro Šurmin: ''Povjest književnosti hrvatske i srpske : s 21 ispravom i sa 70 portreta'', Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb, 1898., str. 214</ref> novinar, pripadnik Čiste stranke prava, borac protiv velikosrpstva i izjednačavanja pravoslavlja sa srpstvom, [[Petar Preradović]], hrv. pjesnik; [[Anastas Popović]] (1786.-1872.) osnivač prve novčarske ustanove u Hrvatskoj (1846.)- ''[[Prva hrvatska štedionica]]'' te predsjednik zagrebačke Pravoslavne općine; Mosije Baltić (1804.-1878.) značajan unaprijeđivač agronomije; Dr. [[Dimitrija Demeter]] (1811.-1872.) pjesnik i prvi moderni hrvatski dramaturg; Makso Prica (1823.-1873.) pravnik i političar, tajnik bana Jelačića; Gedeon Zastavniković (1824.-1869.) austrijski general i upravitelj [[Vojna krajina|Vojne krajine]]<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87658 ČSP, br. 3., 851.-894. (2009.), Prikazi knjiga: Enis Zebić: Marija–Vica Balen, ''Bili smo idealisti... Uspomene jedne revolucionarke'', Disput, Zagreb, 2009.], str. 867., preuzeto 25. ožujka 2012.</ref>; [[Nikola Krestić]] (1824.-1887.) političar i predsjednik Sabora (1873.-84.); Vladimir Nikolić (1829.-1866.) književnik; [[Špiro Dmitrović|Spiro Dimitrović Kotoranin]] (1813.-1868.) književnik; [[Bude Budisavljević]] (1843.-1919.) književnik; [[Danilo Medić]] (1844.-1879.) pjesnik; Dr. Ivo pl. Malin Ksaverski (1853.-1907.) sveučilišni profesor, tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade; Dr. Gavro Manojlović (1856.-1926.) povjesničar i predsjednik JAZU; [[Mojo Medić]] (1855.-1939.) zoolog; Dr. [[Milan Ogrizović]] (1877.-1923.) književnik (Hrvatska stranka prava); [[Petar Petrović Pecija]] (1877.-1955.) književnik; [[Dušan Plavšić]] književnik i tajnik ''Hrvatskog kluba'' u Sarajevu; Pristaše Stranke prava, [[Dušan Kotur]] i [[Dane Stranisavljević]]; [[Mihajlo Marković]] (1869.-1923.) glumac; [[Novak Simić]] (1906.-1981.) književnik.<ref name="Cuvalo" /> [[Marko Mileusnić]]<ref>[[Nikola Tolja]], ''Dubrovački Srbi katolici: istine i zablude'', vl. naklada, Dubrovnik, 2011., ISBN 978-953-56612-0-7, str. 335.</ref> bio je [[Sesvete|sesvetski]] načelnik i [[Dugo Selo|dugoselski]] narodni [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|zastupnik]]<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=29598 Zagreb.hr: Zagreb na brodu], preuzeto 11. listopada 2012.</ref> (napisao: ''Poslanica onim pravoslavnim Hrvatom koji kažu da su Srbi'', Maksimir, 18. listopada 1895., objavljena u ''[[Hrvatska (dnevni list)|Hrvatskoj]]'' i ''[[Obzor (novine)|Obzoru]]'')<ref name="Mužić">[[Ivan Mužić]], ''Hrvatska politika i jugoslavenska ideja'', vl. naklada, Split, 1969., str. 38.</ref>. [[Gabriel barun von Rodić]] (1812.-1890.) bio je habsburški časnik koji je od lipnja [[1848.]] u stožeru bana Jelačića kao satnik, a u rujnu iste godine postaje pomoćnik Jelačićevom pobočnom generalu. U to vrijeme su se rodili i kasniji poznati hrv. uglednici u 1. pol. 20. st.: zastupnik [[Savo Besarović]], hrv. generali [[Svetozar Borojević]], [[Fedor Dragojlov]], [[Đuro Grujić]], [[Mihajlo Lukić]], [[Georg Dragičević]], [[Milan Emil Uzelac]], najpoznatiji<ref name="Mataija">[http://hrcak.srce.hr/file/27518 Senj. zb. 32, 197-222 (2005.)] Ivica Mataija: Križari na gospićkom području 1945.-1950. </ref> [[križari (gerila)|križarski]] gerilac [[Delko Bogdanić]]<ref>[http://www.ustaskipokret.com/zivotopisi-mainmenu-28/ndh-mainmenu-39/344-delko-bogdani.html Ustaški pokret] Delko Bogdanić, pristupljeno 18. ožujka 2011. </ref> i drugi.<ref name="Cuvalo" />
Za [[Rakovička buna|Rakovičkog ustanka]] [[8. listopada]] [[1871.]] je sudjelovalo dosta pravoslavaca koji su se osjećali Hrvatima. Potpuno poistovjećivanje srpstva i pravoslavlja dolazi za banovanja [[Khuen Hedervary|Khuena Hedervarya]], koji je to poticao kako bi slomio odpor Hrvata.<ref>[http://www.hcsp.hr/index.php?subaction=showfull&id=1203955815&archive=&start_from=&ucat=1& HČSP] Ivan Gabelica: ''Otac Domovine dr. Ante Starčević, 28. veljače 2008. 112. obljetnica smrti!'', 11. listopada 2005., pristup.: 27. srpnja 2010. Autor citira djelo Ferde Šišića ''Kvaternik (Rakovička buna)'', Zagreb, 1926., str. 36.-38.</ref> Do banovanja K. Hedervaryja i izdavanja agresivnog srpskog lista iz Zagreba [[Srbobran (novine)|Srbobrana]] većina pravoslavaca u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji se smatrala građanima Hrvatske i za političke Hrvate, dok je u Kraljevini Dalmaciji koja je bila izvan dosega Hrvatskog Sabora, a gdje je velikosrpska propaganda bila vrlo jaka i organizirana, to je posrbljavanje bivših neslavenskih Vlaha zbog pravoslavlja išlo znatno brže.<ref name="Pavličević">[hrcak.srce.hr/file/77135 RZHP sv.28/1995.] Dragutin Pavličević: Eugen Kvaternik o istočnom pitanju, str. 87.-88.</ref> O snazi propagandne mreže svjedoči mnoštvo ruskih emisara koji su obilazili Dalmaciju "''potičući pravoslavne Hrvate protiv njihove hrvatske narodnosti''"<ref name="Pavličević"/>, dok su po cijeloj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji bili brojni srbijanski znanstveni, kulturni i politički djelatnici, od kojih su najpoznatiji bili [[Jovan Cvijić]], [[Vuk Karadžić]], [[Dositej Obradović]] i ini. Mrežu je novčarski pomagala Srbija još otkad je bila kneževina, zatim srpska pravoslavna Crkva te neki pojedinci, a sve radi srbiziranja tih krajeva.<ref name="Pavličević"/> Smatrao je da ako austrijski car, kralj čitave Hrvatske, vrati ("vrati", jer ju je smatrao jure postlimini Hrvatskom, jer je nekad bila dijelom Hrvatsko-Ugarske<ref name="Pavličević"/>) [[Turska Hrvatska|Tursku Hrvatsku]], da "''pravoslavni Hrvati u Turskoj dijelit će sretno i slavno sudbinu svojih suvjernika, austrijskih pravoslavnih Hrvata''".<ref name="Pavličević"/> Sukladno tome, u drugom je pismu ministru Rechbergu [[Eugen Kvaternik]] protivio se tome da se nakon previranja 1848. Srijem dalo Vojvodini Srpskoj, a isto tako se protivio da ga se dade Mađarima. Obrazložio je nezakonitost tog čina i istakao prosvjed Hrvatskog Sabora protiv toj odluci.<ref name="Pavličević"/>
| |||