Hrvatska pravoslavna Crkva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 14:
Još u prvom pismu austrijskom ministru vanjskih poslova Rechbergu [[1860.]] [[Eugen Kvaternik]] pisao je o rusko-srpskim spletkama na račun Hrvatske. Pri tom je optužio Rusiju da za tu svrhu traži za Srbe pokrajine u Osmanskom Carstvu "koje su zakonsko i prirodno hrvatske", posebice da se radi o "svetoj i prirodnoj svojini katoličkih Hrvata".<ref name="Pavličević"/> Svojom knjigom ''La Croatie et la confederation italienne'' dokazao je sumnjivost navoda slovačkog političara [[Pavel Josef Šafarik|Pavela Josefa Šafarika]] (koji je u svojim djelima veličao Srbe na štetu ostalih južnih Slavena, posebice Hrvata).<ref name="Pavličević"/> Posebice je istakao da se tiskaju brošure i novine koje spomenute hrvatske krajeve prikazuju za srpske, sistematski isključujući hrvatsko ime. Najpodlijim rusko-srpskim spletkama je proglasio onima kojima "''usred hrvatskog pravoslavnog naroda, zloupotrebljava svetost vjere kako bi ga uvjerili da sve što je na hrvatskome jugu pravoslavno nije hrvatsko već srpsko: vjerski fanatizam svršava taj posao osobito u pokrajinama što graniče sa Srbijom i Crnom Gorom.''"<ref name="Pavličević"/> Uz to je primijetio prije svih da je pravoslavni patrijarh iz Srijemskih Karlovaca, "''na hrvatskome tlu i usred hrvatskog naroda naziva patrijarhom srpskog naroda''", te se zapitao kako je to taj patrijarh preseljenjem s Kosova došao u Ugarsku i "''svojim dolaskom srbizirao Hrvate''".<ref name="Pavličević"/> Tako je [[1861.]] bio prvi koji je predložio stvoriti Hrvatsku pravoslavnu crkvu. S obzirom na to da je bio napadao Rusiju koja "''slavjanstvom, zapravo ilirojugoslavenstvom i serbštinom prijeti opstanku zapadnih, ali i istočnih Hrvata''", predložio je osnivanje "''npr. synode ili patriarchata pravoslavne hervatske crkve''" <ref name="Jonjić">[[Tomislav Jonjić]]: Hrvatska pravoslavna Crkva, prikaz pitanja, Imotska krajina, 26. rujna 1990., str. 7</ref>.
Eugen Kvaternik je dokumentirao svoju izjavu koju je rekao banu [[Josip Šokčević|Josipu Šokčeviću]] na primanju [[3. prosinca]] [[1861.]], gdje je natuknuo potrebu ''patrijarhata hrvatske pravoslavne crkve''<ref name="Kolo">Ivan Mužić: Ante Pavelić i pravoslavlje, Kolo Matice hrvatske, br.1-2/1991., str. 110.</ref>. Pogibija Eugena Kvaternika otvorila je put snažnom zamahu posrbljivanja hrvatskih pravoslavaca, politiku koja je odgovarala Austriji i Ugarskoj, a osobito je došlo do izražaja za banovanja bana Hedervaryja.[[Eugen Kvaternik]] je zajedno s banom Šokčevićem pokušao ustrojiti [[Hrvatska pravoslavna crkva|Hrvatsku pravoslavnu Crkvu]] radi očuvanja jedinstva hrvatskog naroda, no nije uspjeo.<ref>Nacionalna svijest hrvatskih pravoslavaca. Preživjeli unatoč posrbljivanju. Piše [[Mate Kovačević]]. [[Hrvatsko slovo]], str. 17, petak, 28. lipnja 2013.</ref>
U djelu Mate Artukovića ''Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902)'' na stranici 34 citira se iz ''Srbobran'' novina iz 1894. godine, na destogodišnjicu, i stanje zatečeno u vrijeme izlaska njihovog prvog broja: "''U srpskoj crkvi zatekosmo tada mnogo sveštenika, koji ne znadoše ni ko bješe sv. Sava a kamo li da su htjeli biti Savinijem apostolima, da njegove amanete: pravoslavnu vjeru i narodnost srpsku čuvaju i u njima pastvu svoju krijepe! Ta među njima zatekosmo čak neke da su 'pravoslavni Hrvati' koji sa amvona srpskog prosvjetitelja Save hrvatsku misao propovijedahu, a latinica im bješe milija od ćirilice''" - Srbobran, 4(16)10.1894, br. 113, Naša prva desetgodišnjica.<ref name="Mato Artuković">Mato Artuković: ''Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902)'', Naprijed, Zagreb, 1991., ISBN 86-349-0257-9, str. 34.</ref>
Redak 21:
Godine [[1911.]] je [[Niko Bjelovučić]] u knjižici ''Trijalizam i hrvatska država'', izdanoj u Dubrovniku, istaknuo potrebu podijeliti pravoslavnu crkvu na dva dijela, tako da postoje "''a) srpsko-pravoslavna za Srbe i b) hrvatsko-pravoslavna za Hrvate pravoslavne vjere''"<ref name="Kolo"/><ref name="Mužić"/>.
Zabilježena je zgoda iz [[1908.]] kad je hrvatski hajduk [[Andrijica Šimić]] nakon višedesetljetnog tamnovanja obilazio Zagoru. U jednoj su ga gostioni između Ciste i Lovreća zapitali kakav mu je pouzdanih u hajdučkoj družini bio ''Srbin Jovo Kadijević'', na što im je Šimić odbrusio da Jovo Kadijević nije nikakav Srbin, nego '''Rvat rišćanske vire'''. Zgoda je oživljena [[hrvatsko proljeće|proljećarskih]] 1970-ih i prepričavana po Zagrebu. To se toliko raširio da je reagirao brat generala JNA [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], koji je zaiskao od ''narodnog heroja'' [[Pavao Lozo|Pavla Loze]] neka spriječi da se te priče šire dalje. Oživljavanje te priče koje je svjedočilo o hrvatstvu Kadijevića nije bilo oportuno, jer je škodilo usponu Veljka Kadijevića u hijerarhiji ondašnje JNA.<ref>Nacionalna svijest hrvatskih pravoslavaca. Preživjeli unatoč posrbljivanju. Piše [[Mate Kovačević]]. [[Hrvatsko slovo]], str. 17, petak, 28. lipnja 2013.</ref>
==Uvod i povijest HPC u NDH==
| |||