Razlika između inačica stranice »Hrvatska neprijateljska emigracija«

m
bez sažetka
(Nova stranica: '''Hrvatska neprijateljska emigracija''' - '''"HNE"''' je pojam kojeg je koristila Jugoslavija, prvenstveno UDBA za Hrvatsko iseljeništvo. Podrazumijevao je hrvatske e...)
 
m
'''Hrvatska neprijateljska emigracija''' - '''"HNE"''' je pojam kojeg je koristila [[Druga Jugoslavija|Jugoslavija]], prvenstveno [[UDBA]] za [[Hrvatsko iseljeništvo]]. Podrazumijevao je hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.
 
Veliki broj Hrvata[[Hrvat]]a iselio je iz Hrvatske neposredno nakon [[Drugi svjetski rat|drugoga svjetskog rata]], u svibnju [[1945.]] godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se [[HOSHrvatske oružane snage|vojnici NDH]], državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove obitelji[[obitelj]]i. Njihova nakana je bila da se predaju Englezima[[Englezi]]ma i tako spase glavu. Međutim, [[Velika Britanija|Englezi]] su većinu vojnika i civila izručili partizanima[[partizani]]ma, a ovi su nad njima izvršili [[Bleiburg|masakr]]. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u [[Austrija|Austriji]], [[Hrvati u Italiji|Italiji]] i [[Zapadna Njemačka|Zapadnoj Njemačkoj]]. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u [[Hrvati u Australiji|Australiju]] i [[Hrvati u Sjevernoj Americi|Sjevernu]] i [[Hrvati u Južnoj Americi|Južnu Ameriku]].
 
Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Ove bjegunce karakterizirala je činjenica da se uglavnom radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih razloga, ilegalno prelazili granicu. I oni su bivali smješteni u izbjegličke kampove u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Nakon liječničkih pregleda tražili su posao u nekoj zapadnoeuropskoj državi ili bi iseljavali u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku.
 
Najveći broj Hrvata iselio je šezdesetih godina kad je [[Beograd]] otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Uslijed toga su mnogi krajevi u hrvatskoj praktički opustjeli.
 
Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo je nakon [[Sječa Hrvatske|Karađorđeva]] i sloma [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] [[1971.]], kad je tisuće Hrvata bilo izvrgnuto progonima. Bjegunci su ilegalno prelazili granicu, a u iseljeništvu su ih zvali “proljećarima”.
 
Prema dosadašnjih saznanjima, [[jugoslavenska tajna služba]] je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od [[1946.]] do [[1990.]] godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrđeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili oteti i na nepoznatom mjestu likvidirani.
 
Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata [[OZNA]] je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. [[Drago Jilek]]) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. [[Ivo Protulipac]]). Padom [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] [[1966.]] i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj "ofanzivnih akcija" prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u Zagrebu[[Zagreb]]u vlast preuzeli hrvatski orijentirani [[KPH|komunisti]], ubijena su dvaadesetdvadeset i četričetiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem priživjelipreživjeli atentate i jedan je otet. Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom [[1972.]] godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti jugoslavenskog diktatora [[Tito|Josipa Broza- Tita]], a trajala je praktički do pred sam raspad Jugoslavije.
 
=== Ubojstva ===
994

uređivanja