Razlika između inačica stranice »Hrvatska neprijateljska emigracija«

bez sažetka
m
'''Hrvatska neprijateljska emigracija''' - '''"HNE"''' je pojam kojeg je koristila [[Druga Jugoslavija|Jugoslavija]], prvenstveno [[UDBA]] za [[Hrvatsko iseljeništvo]]. Podrazumijevao je hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.
 
== Povijest ==
Veliki broj [[Hrvat]]a iselio je iz Hrvatske neposredno nakon [[Drugi svjetski rat|drugoga svjetskog rata]], u svibnju [[1945.]] godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se [[Hrvatske oružane snage|vojnici NDH]], državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove [[obitelj]]i. Njihova nakana je bila da se predaju [[Englezi]]ma i tako spase glavu. Međutim, [[Velika Britanija|Englezi]] su većinu vojnika i civila izručili [[partizani]]ma, a ovi su nad njima izvršili [[Bleiburg|masakr]]. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u [[Austrija|Austriji]], [[Hrvati u Italiji|Italiji]] i [[Zapadna Njemačka|Zapadnoj Njemačkoj]]. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u [[Hrvati u Australiji|Australiju]] i [[Hrvati u Sjevernoj Americi|Sjevernu]] i [[Hrvati u Južnoj Americi|Južnu Ameriku]].
 
Prema dosadašnjih saznanjima, [[jugoslavenska tajna služba]] je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od [[1946.]] do [[1990.]] godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrđeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili oteti i na nepoznatom mjestu likvidirani.
 
Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata [[OZNA]] je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. [[Drago Jilek]]) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. [[Ivo Protulipac]]). Padom [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] [[1966.]] i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj "ofanzivnih akcija" prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u [[Zagreb]]u vlast preuzeli hrvatski orijentirani [[KPH|komunisti]], ubijena su dvadeset i četiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem preživjeli atentate[[atentat]]e i jedan je otet. Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom [[1972.]] godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti jugoslavenskog diktatora [[Tito|Josipa Broza Tita]], a trajala je praktički do pred sam [[raspad SFRJ|raspad Jugoslavije]].
 
=== Ubojstva ===