Wikipedija

Seljačko-demokratska koalicija: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 41:
=== Poslije atentata ===
 
[[20. lipnja]] [[1928]]. dolazi do [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata u Narodnoj skupštini]] [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]], u kojem [[Puniša Račić]] ubija trojicu zastupnika HSS-a, među njima i [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. Ogorčeni [[Svetozar Pribićević|Pribićević]] postaje još oštriji u svojim napadima, te otvoreno iznosi da su »Hrvati u zajedničku državu donijeli svoju historijsku državnost«, te konačno prihvaća ideju [[federacija i konfederacija|federativnog]] preuređenja države.
 
Narodna skupština u Beogradu sastala se [[1. kolovoza]] [[1928]]., ali poslanici SDK odbijaju sudjelovanje. Oni se istog dana sastaju u Zagrebu. Pribićević u svojem govoru kaže da srbijanski političari koriste Srbe izvan Srbije za svoje ciljeve, te da oni moraju biti solidarni s Hrvatima. Na tom zasjedanju prihvaćena je rezolucija, koju je potpisao i [[Stjepan Radić|Radić]] u bolesničkoj postelji. Rezolucijom se traži »promjena sistema u državi« kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom. Osobito se ističe da se pojedine narodne individualnosti, prigodom stuapnja u novu državnu zajednicu sa Srbijom, nisu odrekle svojih povijesno-državnih, odnosno narodno-političkih individualiteta. U rezoluciji se ne precizira kako bi se konkretno ta promjena sustava provela.
 
ProglašenjeProglašenjem [[Šestojanuarska diktatura|Šestojanuarske diktature]] [[1929]]. Narodna skupština je raspuštena i rad stranaka zabranjen. [[Svetozar Pribičević|Pribičević]] je u svibnju 1929. uhićen. Prvo je interniran u jedno selo podno [[Durmitor]]a , [[1931]]. protjeran. Umro je u emigraciji [[1936]]. Na čelu stranke zamijenio ga je [[Srđan Budisavljević]]. [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] i [[Samostalna demokratska stranka|SDS]] obnavljaju svoju djelatnost [[1932]]. Početkom studenoga [[1932]]. SDK objavljuje [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Maček u svojim memoarima kaže da se bojao da će se nakon odlaska [[Svetozar Pribičević|Pribičevića]], njenog osnivača i neprikosnovenog vođe, Srbi iz SDS vratiti na unitarističke pozicije koje je Pribičević zastupao do [[1927]]., ali to se nije dogodilo. Ostali su vjerni saveznici sve do [[1941]].
 
=== Ujedinjena opozicija ===
[[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] i [[Samostalna demokratska stranka|SDS]] obnavljaju svoju djelatnost [[1932]]. Početkom studenoga [[1932]]. SDK objavljuje [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Maček u svojim memoarima kaže da se bojao da će se nakon odlaska [[Svetozar Pribičević|Pribičevića]], njenog osnivača i neprikosnovenog vođe, Srbi iz SDS vratiti na unitarističke pozicije koje je Pribičević zastupao do [[1927]]., ali to se nije dogodilo. Ostali su vjerni saveznici sve do [[1941]].
 
Djelovanje radikalnih nacionalnih i ekstremističkih pokreta je kulminiralo [[Aleksandar_I._Karađorđević#Atentat|atentatom na kralja Aleksandra]] u [[Marseille]]u 9. listopada 1934. u organizaciji ustaša (u suradnji s makedonskim [[VMRO]]). Nakon njegove pogibije, uspostavljen je poludiktatorski režim vlada [[Bogoljub Jevtić|Bogoljuba Jevtića]] i [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] (1934.–1939.), a Jugoslavija se sve više priklanjala fašističkim zemljama. Pregovori glede konkretnijeg rješenja [[hrvatsko pitanje|hrvatskoga pitanja]] otpočeli su nakon atentata na kralja Aleksandra, ali je nepopustljiva politika prvaka srpske Radikalne stranke Milana Stojadinovića sprječavala svaki učinkovitiji pomak.
Nakon ponovnog raspisa izbora, 1935., SDK nastupa zajedno sa [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratskom strankom]] i još nekoliko stranaka, kao [[Ujedinjena opozicija]]. Jednako je bilo i [[1938]]. Nakon [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković-Maček]], samo predstavnici SDK-a ulaze u vladu, ne i ostale stranke iz Ujedinjene opozicije. Spomenutim sporazumom, uspostavljena je autnomna [[Banovina Hrvatska]], što je ujedno i pobjeda federalizma.
 
U međuvremenu, na izborima za Narodnu skupštinu 1935. i 1938. [[Vladko Maček]] je na čelu liste svih oporbenih skupina pa i srbijanskih ([[Ujedinjena opozicija]]), ostvario plebiscitarnu potporu u hrvatskim krajevima. Iako je režimskoj listi, pomoću snažnih mjera političkog terora i izbornih prijevara, pripala većina glasova na izborima za Narodnu skupštinu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[1938.]], duboka politička kriza dovela je [[5. veljače]] [[1939.]] do pada vlade [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]].
 
Knez [[Pavle Karađorđević]] povjerio je sastav nove vlade dotadašnjem ministru [[Dragiša Cvetković|Dragiši Cvetkoviću]]. U svom programskom govoru Cvetković izjavljuje kako vlada treba riješiti i [[hrvatsko pitanje]]; to je bilo prvi put da je režim uopće priznao postojanje hrvatskog pitanja. Pregovori Mačeka i Cvetkovića započeli su u travnju 1939. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]]. Predstavnici oporbenih srbijanskih stranaka s kojima je SDK bila zajednički nastupila na izborima [[1935.]] i [[1938.]], odbili su sudjelovati u pregovorima.
 
== Literatura ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Seljačko-demokratska_koalicija"