Seljačko-demokratska koalicija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 62:
Sporazumom je nastala [[Banovina Hrvatska]], upravno-teritorijalna jedinica u sastavu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Uglavnom je obuhvaćala područja s većinskim hrvatskim pučanstvom, činile su je dotadašnje banovine [[Savska banovina|Savska]] i [[Primorska banovina|Primorska]], te kotari [[Dubrovnik]], [[Ilok]], [[Šid]], [[Brčko]], [[Gradačac]], [[Derventa]], [[Travnik]] i [[Fojnica]]. Imala je široke samoupravne ovlasti, bliske statusu federalne jedinice. Za prvog bana imenovan je [[Ivan Šubašić]]. Pokušaj je rješavanja [[hrvatsko pitanje|hrvatskog pitanja]] i stvaranja mogućnosti za opstanak [[Jugoslavija|jugoslavenske države]].
===
{{glavni|Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata}}
Nakon vojnog puča [[27. ožujka]] [[1941.]], vlada generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] nastojala je nagovoriti [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] da ponovo preuzme funkciju potpredsjednika vlade. U zamjenu, obećala je prenošenje [[Žandarmerija|žandarmerije]] na teritoriju Banovine u nadležnost bana, te još neke ustupke, poput uspostave Banovinskog suda za zaštitu Banovine, kojim je osigurana sudska autonomija za cijelu Banovinu. Ove su odluke objavljene u [[Narodne novine|Narodnim novinama]] koje nose datume 7. i [[8. travnja]] [[1941.]], tj. nakon početka [[Travanjski rat|Travanjskog rata]]. Sam Simović, štoviše, odlučan je bio poći i dalje − dati Hrvatima potpunu autonomiju.
Ubrzo nakon uspostave [[NDH]], [[totalitarizam|totalitarni]] ustaški režim zabranjuje rad HSS-a, kao i svih drugih stranaka. Među dužnosnicima stranke (a i među običnim članstvom) dolazi do raskola na tri struje: tzv. "Sredinski dio" propovijeda nedjelovanje i čekanje, desno krilo aktivno surađuje s ustaškim režimom, a lijevo krilo sudjeluje u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkom pokretu]] (NOP).
Od 273 "prvaka stranke" (zastupnici, zamjenici zastupnika, kandidati i senatori) njih 159 (58%) pripada "sredinskom dijelu", 66 (24%) je na neki način surađivalo sa vlastima [[NDH]], a 48 (18%) sa [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|NOP]]-om. Iako je "sredinski dio" najbrojniji, oni zbog pasivnosti, neodlučnosti i kolebanja, a također i međusobne nesloge, postepeno gube svaki značaj. S vremenom, a osobito tijekom [[1943]]. i [[1944]]., sve je veći broj predratnih glasača, članova i nižih i srednjih dužnosnika stranke, uključujući i mnoge [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranske]] vojnike i časnike, pristupao NOP-u.
== Literatura ==
| |||