Zajedničko vlasništvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Fix URL prefix |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
Stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena.
Makar Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZOVDSP<ref>[http://www.zakon.hr/z/241/Zakon-o-vlasni%C5%A1tvu-i-drugim-stvarnim-pravima], Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima</ref> posvećuje mnogo pažnje zajedničkom vlasništvu, propisuje izrijekom u članku 57. da stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo ako je
U RH, ostavina je zajednička imovina nasljednika, od časa smrti ostavitelja, pa sve dok ta imovina pravomoćnim rješenjem ne bude predano nasljednicima - neovisno da li će se svakome od njih predati određene stvari u samovlasništvo, ili će im biti predane u suvlasništvo.<ref>[http://www.zakon.hr/z/87/Zakon-o-naslje%C4%91ivanju] tzv. nasljednička zajednica, čl. 141. Zakona o nasljeđivanju</ref>
Redak 24:
==Prestanak zajedničkog vlasništva==
Zajedničko vlasništvo prestaje, kada se utvrdi udio zajedničara - tj. kada se pretvori u suvlasništvo (koje se potom može razvrgnuti; često se to čini u
Pojedini zajedničar, a i svaka osoba koja ima valjani pravni interes (npr. vjerovnik koji na udjelu želi provesti ovrhu), ovlašten je u svako doba zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi koliki mu suvlasnički dio pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu. Određivanjem njegova suvlasničkoga dijela, postaje on suvlasnik s ostalima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici, sve dok se i oni ne podijele.
Redak 34:
Kod ortaštva - jedinog preostalog značajnog područja u kojem se susrećemo sa zajedničkim vlasništvom - utvrđivanje udjela je složeno, ako ugovor o ortaštvu nije precizan i ako o poslovanju ortaštva nije vođeno temeljito knjigovodstvo (a to nije rijedak slučaj, kada su predmet ortaštva poljoprivredna imanja i obrtnički pothvati koje su pokrenuli rođaci i bliski prijatelji). Slična je situacija i sa bračnim stečevinama nastalima do 2003. godine, u pogledu kojih valja utvrđivati radni doprinos i zaradu svakog bračnog druga: tegobnost ovih postupaka kod sve češćih razvoda braka (čijem očuvanju sustav daje sve manje značaja) bio je važni razlog odustanka od instituta zajedničke imovine.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39998] Razvrgnuće suvlasničke zajednice, Aleksandra MaganićZbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol.29 No.1 Ožujak 2008., str. 413. - 457., str. 27. </ref>
| |||