Ban: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 10:
U ranom srednjem vijeku, ban (''ban Hrvata'') je [[kralj]]ev upravitelj područja [[Lika|Like]], [[Gacka (pokrajina)|Gacke]] i [[Krbava|Krbave]], a kasnije najviši državni dužnosnik nakon [[kralj]]a i, ponekad, njegov suvladar i [[prijestolonasljednik]].
Nakon izbora [[Koloman]]a za hrvatskog kralja i [[Pacta Conventa|personalne unije s Ugarskom]] [[1102]]. godine, ban je kraljev predstavnik u Hrvatskoj od [[Drava|Drave]] do [[Jadransko more|Jadrana]]. U razdoblju od 13. do 15. stoljeća ban vrši upravne (saziva [[Sabor]] i predsjedava mu, potvrđuje zaključke Sabora, osniva gradove i daje im povlastice, kuje novac i ubire daće, imenuje svojeg zamjenika, podbana i [[župan]]e), vojne (vrhovni je zapovjednik vojske koju podiže insurekcijom) i sudske poslove (sudio je sâm i na sudskim skupštinama zajedno s plemićima). Od [[13. stoljeće|13. stoljeća]] pojavljuju se dva bana - jedan za središnju i južnu Hrvatsku s dalmatinskim gradovima ([[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Dalmacija|Dalmaciju]]) pod nazivima "primorski ban" (''banus maritimus''), "ban Hrvata" i "ban Hrvatske i Dalmacije", a drugi za sjevernu (cijelu [[Slavonija|Slavoniju]]) pod nazivima "slavonski ban" ili "ban čitave Slavonije" (''totius Sclavonie''). Taj će se proces dovršiti u razdoblju anžuvinske vladavine sredinom 14. stoljeća
[[Slika:Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelacica.jpg|190px|desno|mini|Ban Josip Jelačić Bužimski]]
Redak 16:
Na razvoj banskog položaja važan je utjecaj imalo razdoblje od kraja 13 i početkom 14. stoljeća, kada je banska čast bila nasljedna u obitelji [[šubići|Šubića Bribirskih]]. Svojevremeno je čast primorskog bana bila nasljedna, kao što je to bio slučaj sa [[Šubići]]ma, što im je zajamčio [[1293.]] protivnik Anžuvinaca, kralj [[Andrija III. Mlečanin|Andrija III.]] ([[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavlu I. Šubiću]], njegovoj braći i njihovim nasljednicima). Šubići Bribirski su izgubili nasljednu bansku čast [[1322]]. godine.<ref>[http://www.matica.hr/hrrevija/revija2007_2.nsf/AllWebDocs/Zlatni_vijek_Bribira_ Hrvatska revija br.2/2007.] Zlatni vijek Bribira </ref>.
Od [[1476]]. godine banska je čast ponovno cjelovita za područje čitavog [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] i sjedinjena u jednoj osobi, iako su ponekad su za isto područje bila imenovana po dva ravnopravna bana. Poseban ugled dostiže tijekom protuturskih ratova, osobito u doba [[Petar Berislavić|Petra Berislavića]]
U razdoblju [[Hrvatska pod Habsburzima|vladavine Habsburgovaca]] banske su ovlasti često krnjene, a dio hrvatskog teritorija izuzet je iz njegove jurisdikcije i podvrgnut neposrednoj austrijskoj vojnoj upravi ([[Vojna granica]]). Ugled banske časti unatoč tome još je više porastao, jer su upravo banovi predvodili borbu protiv centralizatorskih tendencija bečkoga dvora (npr. [[Nikola Zrinski|Nikola]] i [[Petar Zrinski]]).
[[Sabor]] je samo potvrđivao bana, kralj ga je birao. Ban nije polagao prisegu Saboru, nego u Saboru kralju. On je od kralja dobivao naloge putem Ugarske kancelarije, a kasnije, zbog jačanja središnjih kraljevih ureda, i od Dvorske kancelarije i Dvorskog ratnog vijeća, ali i od Kraljevske ugarske komore. U isto je vrijeme ban provodio i zaključke Sabora. Odluke koje je donio ban morao je, kao i odluke Sabora, da bi one postale pravovaljane, potvrditi vladar.
Ban je bio najviši upravni dužnosnik Kraljevstva i vrhovni vojni zapovjednik s titulom vrhovnog kapetana Kraljevstva. Od [[1704]]. imao je zapovjedništvo nad ''Banskom krajinom'' (danas područje [[Banija|Banije]]).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 165.</ref> Zamjenik hrvatskog bana se zvao [[Banovac (dužnosnik)|banovac]] ili '''podban''', a u sudskim poslovima bana je zamijenjivao [[protonotar]].▼
▲Ban je bio najviši upravni dužnosnik Kraljevstva i vrhovni vojni zapovjednik s titulom vrhovnog kapetana Kraljevstva.
Ukidanjem staleškog društva u Hrvatskoj 1848. položaj bana izmijenio se u skladu sa zahtjevima nar. pokreta te je b. trebao upravljati svim hrv. zemljama. Taj je cilj djelomice ostvaren imenovanjem [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]], ali se sve njegove službe (hrvatsko-dalmatinski-slavonski ban, guverner Dalmacije i Rijeke, vrhovni vojni zapovjednik Vojne granice) nije uspjelo spojiti na ustavnoj razini. ▼
▲Ukidanjem staleškog društva u Hrvatskoj 1848. položaj bana izmijenio se u skladu sa zahtjevima
Osuvremenjivanjem državne uprave i na osnovi [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz [[1868]]. godine, banski je položaj oslabljen. Ban je po položaju predsjednik hrvatske vlade, a funkcija mu je znatno reducirana, jer ga je po ''Nagodbi'' imenovao kralj na prijedlog ugarskog ministra predsjednika i nije više smio biti vojna osoba.
Njegove upravne djelatnosti bile su: predsjedanje sjednicama [[Sabor]]a i predsjedanje [[Hrvatsko kraljevsko vijeće|Hrvatskog kraljevskog vijeća]]. Brinuo se za uzdržavanje vojske i pripremanje hrane, pisao izvješća o pokretima turske vojske, nadzirao okupljanja banderijalne vojske, slao dopise Dvorskom ratnom vijeću, naredbe zapovjednicima utvrda. Predsjedao je [[Banski stol|Banskim stolom]].
Poslije propasti [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i sjedinjenjem hrvatskih zemalja s okolnim [[Južni Slaveni|slavenskim]] zemljama u novu političku tvorevinu [[1918]]. godine, banska je služba ukinuta [[Vidovdanski ustav|Vidovdanskim ustavom]] iz [[1921]]. godine.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 158.</ref> Za vrijeme [[šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] postavljani su banovi za tadašnje banovine, ali oni su bili samo najviši upravni činovnici, čvrsto podređeni centralističkoj vlasti u Beogradu.
| |||