Maglena komora: razlika između inačica

'''Maglena komora''' ili '''Wilsonova komora''' je [[mjerni instrument]] kojim se prate tragovi [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] ([[alfa-čestica|alfa-čestice]], [[beta-čestica|beta-čestice]], [[Gama-čestica|gama zrake]], [[rendgenske zrake]] itd.), a sastoji se od komore u kojoj je je prezasićena [[vodena para]], kojoj da bi se kondenzirala nedostaju centri kondenzacije, te je za oko i kameru nevidljiva. [[Ion]]i koje stvori prolaz ionizirajuće čestice, postaju centri kondenzacije i prolaz čestice postaje vidljiv u obliku gustog niza sitnih kapljica. <ref> [http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf] "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.</ref>

== Način rada ==

Konstrukcija maglene komore je danas usavršena, ali promatranje i [[Fotografija|fotografiranje]] ionizirajućeg zračenja se i dalje zasniva na tragovima [[Magla|magle]], koja nastaje [[Kondenzacijski tragovi|kondenzacijom]] vodene pare na ionima, dobivenim prolaskom tih [[Elementarna čestica|čestica]] kroz zrak u zatvorenoj posudi. Pri snižavanju [[temperatura|temperature]] [[zrak]]a sa zasićenom parom nastaje prezasićena vodena para, povlačenjem [[Klip stroja|klipa]] i povećanjem [[obujam|obujma]] u posudi ([[jednadžba stanja idealnog plina]]), uslijed čega dolazi do njenog kondenziranja na sitnim česticama, (ioni)ionima.

Maglena komora se sastoji od [[metal]]nog valjka (promjera 100 do 150 [[metar|mm]]), koji je s donje strane je zatvoren s pokretnim klipom. Valjak je s gornje strane nepropusno zatvoren [[staklo|staklenom]] pločom, kroz koju se promatra unutrašnjost komore. S bočne strane je stakleni prozorčić, kroz koji se unutrašnjost komore obasjava s [[svjetlost|vidljivom svjetlošću]]. Ispod staklene ploče obično se nalazi metalna mreža, koja je [[Električna vodljivost|vodljivom]] [[žica|žicom]] vezana za jedan pol jake [[Baterija|električne baterije]] (oko 250 [[volt|V]]). Drugi pol ove baterije je vezan žicom za metalni valjak.

Prije rada maglene komore mora se na gornju površinu klipa staviti malo [[voda|vode]], uslijedusljed čijeg [[Isparavanje|isparavanja]] će se zrak zasititi vodenom parom. Pokusima je utvrđeno da se postiže bolja kondenzacija vodene pare u komori kad je u vodi dodano malo metilnog ili etilnog [[alkoholi|alkohola]]. Kad se klip naglo povuče prema dolje, uslijed [[Adijabatski proces|adijabatskog]] širenja u komori, zrak se ohladi. Pošto duž putanje ionizirajućeg zračenja nastaje [[ionizacija]] zraka, pojavit će se kondenzacija vodene pare na ionima. Promatrač koji gleda kroz staklenu ploču primjetit će putanje iona u vidu bijelih tankih tragova magle. Ovi tragovi magle mogu se i fotografirati.

Otkriće maglene komore vrlo je značajnaznačajno za otkrivanje [[atom]]ske strukture, jer su tragovi magle u komori siguran dokaz postojanja atoma i ionizirajućih čestica. Ali, njen je nedostatak što poslije svakog stvaranja tragova magle, treba potrajati par sekundi dok komora bude u mogućnosti ponovno otkriti tragove novih čestica. U međuvremenu, može se pojaviti neki događaj koji se neće primjetiti. <ref> [http://www.nemis.zpf.fer.hr/radio/detekcija.asp] "Detekcija i zaštita od zračenja", www.nemis.zpf.fer.hr, 2011.</ref>

=== Difuzijska maglena komora ===

Pošto maglena komora ne može da radi neprekidno, Alexander Langsdorf je 1939. konstruirao '''difuzijsku maglenu komoru''', koja ostaje stalno osjetljiva na ionizirajuće zračenje, dok je god u komori prisutna zaliha [[Isparavanje|hlapljive]] [[tekućine]], kao što je metilni alkohol. Zasićeni prostor s parom postoji stalno u sredini komore, jer se u gornjem dijelu održava stalna temperatura od 30 [[Celzijev stupanj|ºC]], a pri dnu oko -70 ºC. Ova komora je vrlo pogodna za istraživanje [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]] visoke [[energija|energije]]. <ref> "Radioaktivnost i detekcija zračenja", Velimir Karasman, www.rgn.hr, 2007.</ref>