Slobodan Novak: razlika između inačica

| rođenje = [[3. studenogstudenoga]] [[1924.]].<br>[[Split]], [[Hrvatska]]

'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenogstudenoga]] [[1924.]].), [[Hrvatska|hrvatski]] je prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[HAZU|akademik]].

RođenSlobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih. Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan. Pučku je školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija|gimnaziju]] polazije polazio u Splitu, te maturiramaturirao u [[Sušak]]u. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u [[1953.]] godine. [[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanima]], što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima «Digresije» i «Protimbe» (2003.). Radio je kao [[lektor]] i [[korektor]], [[dramaturg]] u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član je [[HAZU]] od [[1983.]] godine. Godine [[1999.]], [[27. srpnja]], Slobodan Novak proglašen je počasnim građaninom Grada [[Rab]]a.

Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''Mirisi, zlato i tamjan'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.

U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, «Digresije», [[2001.]], te proširenim «Digresijama», naziva «Protimbe», [[2003.]]. «Protimbe» su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

Jednim je od hrvatskih intelektualaca koji je kritički pisao o slijepom ulasku Hrvatske u EU (u Forumu 10-12, ''Europa kojoj uvijek pripadamo nije isto što i politička zajednica u koju danas srljamo'').<ref>[[Lidija Eterović:]], ''Izlog knjiga. Periodika. Od Andrića do Europske unije'', ''[[Hrvatsko slovo]]'', 27. siječnja 2012., str. 23. </ref>

* ''Trofej'', (drama), Lykos, Zagreb 1960. (suautor Stjepan Perović)<ref>{{cite web|url=http://info.hazu.hr/slobodan_novak_bibliografija|title=HAZU: bibliografija Slobodana Novaka|publisher=hazu.hr|accessdate=13. listopada 2012.}}</ref>

* ''Pristajanje'', (roman), Naklada Ljevak, Zagreb 2005.<ref>{{cite web|url=http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,69,0,0,1,0|title=Sa(n)jam knjige u Istri, AUTORI & KNJIGE, Slobodan NOVAK|publisher=sanjamknjige.hr|accessdate=30. kolovoza 2010.}}</ref>

* ''Sabrana djela'', 1-8, (''Glasnice u oluji'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Zakrivljeno vrijeme'', ''Dalje treba misliti'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Protimbe'', ''Sjetna rekapitulacija'', ''Izjašnjavanja''), Matica hrvatska, Zagreb, 2009.-2011.<ref>{{cite web|url=http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac479.nsf/AllWebDocs/Svemir_Novakove_genijalnosti_|title=Mira Muhoberac:, ''Svemir Novakove genijalnosti''|publisher=matica.hr|accessdate=13. listopada 2012.}}</ref>

* 1955. Nagrada Grada Zagreba za "''Izgubljeni zavičaj"''.

* 1962. Nagrada Grada Zagreba za "''Tvrdi grad"''.

* 1966. Nagrada Jugoslavenskog festivala radio-drame u Novom Sadu za najbolji radio-dramski tekst "''Majstore, kako vam je ime?"''

* 1968. [[NIN-ova nagrada]] kritike za najbolji jugoslavenski roman godine, "''Mirisi, zlato i tamjan"''.

* 1968. Concours international du drame radiophonique Praha-Warszawa-Zagreb / Međunarodnog natječaja radio–drame Prag–Varšava–Zagreb za "''Zakrivljeni prostor"''.

* 1969. [[Nagrada Vladimir Nazor]] za roman godine "''Mirisi, zlato i tamjan"''.

* 1969. Nagrada Matice hrvatske za roman godine "''Mirisi, zlato i tamjan"''.

* 1969. Nagrada kritike “Večernjeg lista” za knjigu godine, "''Mirisi, zlato i tamjan"''.

* 1990. [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo.

* 1994. Nagrada "Vjesnika" na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave "''Mirisi, zlato i tamjan"''.

* 2005. Nagrada "Miroslav Krleža" Društva hrvatskih književnika.

* 2005. Nagrada Matice Hrvatske "August Šenoa" za roman ''Pristajanje''.

* 2005. Nagrada Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo.

* [http://info.hazu.hr/slobodan_novak_biografija '''HAZU'''Životopis -na Biografijamrežnim stranicama HAZU]