Glazbena ljestvica: Razlika između inačica

Manja dorada članka
m (Bot: brisanje 42 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q179651 na Wikidati)
(Manja dorada članka)
 
Tonovi su raspoređeni u deset oktava: ''supkontra'', ''kontra'', ''velika'', ''mala'', ''prva'', ''druga'', ''treća'', ''četvrta'', ''peta'' i ''šesta'' oktava.
Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu ''notnog crtovlja'' (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje [[notni ključ]], koji se stavlja na početak notnog crtovlja,. a najčešćeDanas su upotrebljavaniu uporabi najčešće:
 
* G-ključ 𝄞
* [[File:GClef.svg]] violinski ili ''g''-ključ,
* F-ključ 𝄢
* C-ključ 𝄡 .
* [[File:FClef.svg]] basovski ili ''f''-ključ i
* [[File:CClef.svg]] altovski i tenorski ''c''-ključ.
 
Note su znakovi za relativno trajanje tona, a položajem u notnom crtovlju određuje se visina tona.
Ostala svojstva glazbenog tona unutar [[Skladba|skladbe]] upisuju se uz notno crtovlje dotatnim znakovima i primjedbama. [[Takt]]ovi se odjeljuju okomitom crtom, [[ritam (glazba)|ritam]] se opisuje kao naziv, mjera se označuje razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog crtovlja na početku stavka (npr. ''allegro'', ''moderato''), uz koji se ponekad dodaje i broj [[metronom]]skih udaraca u [[Minuta|minuti]]. Stupnjevanje glasnoće, odnosno dinamika označuje se znakovima ili nazivima npr. ''forte'' (f), ''mezzoforte'' (mf), a promjena dinamičkog stupnja nazivima ''crescendo'' i ''decrescendo'' ili ''diminuendo''. Osim toga mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.