Donjonjemački jezici: razlika između inačica

m
bez sažetka
m (Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q25433 na Wikidati)
mNo edit summary
[[Nizozemski]], "njemački visoki jezik za nisku zemlju" kako ga neki zovu, u koji spada i flamanski dijalekt sjeverne [[Belgija|Belgije]], razvio se kao i donjosaski, iz jedne grane donjonjemačkog ([[donjofranački]]). Starosaski kao i saksonski dijelovi anglosaksonskog jezika potječe od jednog saskog plemena koje je prije [[seoba naroda|seobe naroda]] nastanjivalo područje ušća [[Laba|Elbe]].
 
Seobom naroda se sasko pleme proširilo, zajedno sa svojim jezikom, u [[Velika Britanija|Englesku]], a s druge strane na jug i jugozapad. Saksonce koji su ostali na kontinentu je sv. [[Beda VenerabilisČastni]] (oko [[672]]. - [[25. svibnja]] [[735]].), nazvao Starosaksoncima, i od tuda potječe naziv starosaski za najstariji stupanj u razvoju donjonjemačkog jezika. Seobom naroda proširio se starosaski na današnja područja Holsteina, Stormarna, Vestfalije i istočne dijelove Nizozemske. Područje Wendlanda (Saksonci su Slavene zvali Vendi) je još stoljećima bilo saksonsko-slavensko miješano područje.
 
Tek naseljavanjem na istok proširio se starosaski odnosno stari donjonjemački, a onda od otprilike [[1225]]. srednji donjonjemački na istok. Nastala su velika nova jezična područja: Mecklenburg, Pommern, Brandenburg, dio Prusije, a donjonjemački se govorio u gradovima i na velikim imanjima na [[Baltik]]u i u [[Skandinavija|Skandinaviji]]. Osim toga, srednji donjonjemački se proširio i na područja Schleswiga i Istočne Frizije. Na tim, jezično "koloniziranim" područjima razvile su se neke jezične osobitosti koje ih razlikuju od drugih donjonjemačkih narječja.
12

uređivanja