Urota Lorković-Vokić: razlika između inačica

Mladen Lorković, obnašajući dužnost ministra vanjskih poslova (kasnije je razriješen dužnosti i premješten na položaj ministra unutarnjih poslova), shvaća da [[Sile Osovine]] gube rat i da je vrijeme da NDH prijeđe na stranu [[Saveznici|Saveznika]] i objavi rat [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]]. Povezao se s Antom Vokićem s kojim počinje planirati [[državni udar]]. Plan je bio postaviti Lorkovića kao šefa države, koji bi tad objavio proglas o prelasku NDH na stranu Saveznika, dok bi Vokić osigurao vojnu potporu udara. On se urotio s časnicima [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatskog Domobranstva]] sklonima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u i [[Vladko Maček|Vladku Mačeku]] i ostalima koji nisu podržavali [[Ustaše|ustaški režim]]. U stvari, neki izvori govore kako je i sam Maček bio idejni začetnik urote, te da bi on preuzeo vlast u NDH.<ref>Vladimir Dedijer et al.: "History of Yugoslavia"</ref> Urotu je podržavao čak i glavni njemački general za NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji je bio šokiran zločinima koje su činili ustaše s Pavelićem na čelu, ali kojima se nije usudio direktno suprotstaviti zbog nedovoljnih njemačkih snaga u NDH.

Postrojbe Domobranstva činile su temeljnu snagu s kojom je računao [[Ante Vokić]], tada ministar oružanih snaga, u [[Urota Lorković-Vokić|puču Lorković-Vokić]]. Opozicija [[Ante Pavelić|Paveliću]] našla je plodno tlo u domobranskim redovima. Suradnji s pučistima odazvali su se [[pukovnik]] [[Ivan Klišanić]], umirovljeni [[general]] Pero Blašković, zrakoplovni [[pukovnik]] Ivan Mrak te mnogi drugi.<ref>Nada Kisić-Kolanović, Mladen Lorković - ministar urotnik, 1998, n. dj, 81</ref> Glavni zadatak pukovnika Mraka bio je "da se skinu svi časnici koji su germanofilski nastrojeni."<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 75/45., Izjava Mate Hanžekovića od 21. VII. 1945.</ref> I ministar [[Ante Vokić|Vokić]] u to se vrijeme nalazio više vani nego u [[Zagreb]]u, da obiđe sve jedinice i govori sa svim zapovjednicima. Njegovi govori bili su neka vrsta senzacije, uvijek aludirajući u svojim govorima da će hrvatsko domobranstvo stati protiv svakog koji će biti na putu održanja [[NDH|države]], misleći na [[Treći Reich|Nijemce]].<ref>Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich, knjiga 2., Globus, Zagreb, 1983., 94., riječ je o Elaboratu Ante Moškova koji je dan poslije rata jugoslavenskim istražnim organima.</ref> Zaključeno je da poslije "[[Urota Lorković-Vokić|puča]]" [[Hrvatska seljačka zaštita]] treba jamčiti javni red i mir, a kao regularna vojska će postati Domobranstvo, kao "[[Vladko Maček|Mačekova]] vojska u nastajanju".<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 73/45., Izjava Steve Pocrnića - Izjave koje terete Luku Starčevića (bez datuma).</ref> Da bi se razlikovali od ostalih domobrana koji neće pristupiti [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u, dogovoreno je da pobunjeni domobrani imaju bijelu traku oko rukava, kao znak raspoznavanja.<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 61/45., Izjava Đure Hagljena dana kod OZNE od 21. VII. 1945.</ref> Zavjerenik Stjepan Trnski je održao i predavanja pred više domobranskih [[časnik]]a i vojnika u [[Narta|Narti]] početkom rujna [[1944.]] te ih pozvao da se ne predaju [[NOPOJ|partizanima]], da ustraju u borbi, jer [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] računa na njih.<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 43/45., Optužujući materijal protiv Stjepana Trnskog.</ref> Da bi zavjereničke pozicije bile jače, trebali su preuzeti na sebe domobranstvo ispod upliva [[Ustaše|ustaša]] te razoružati [[Treći Reich|Nijemce]], tako da kod iskrcavanja [[UK|Engleza]] pučisti prijeđu s domobranstvom na stranu [[Saveznici|saveznika]].<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 68/45., 219., Izjava Luke Starčevića pred Okružnim sudom Bjelovar, 7.</ref> Međtim, pripremane su i alternative, ako akcija kod domobranstva ne uspije. Tako su ponovo pripremani i aktivirani redovi [[Hrvatska seljačka zaštita|Hrvatske seljačke zaštite]] koji "svaki dan moraju biti organizirani i spremni." Postojala je direktiva u [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u da treba sprečavati odlazak "naših ljudi u [[NOPOJ|partizane]], dok se onome koji prijeđe iz partizana u domobrane, neće ništa dogoditi". Iznenadna propast vođa [[Urota Lorković-Vokić|puča]] [[Ante Vokić|Vokića]] i [[Mladen Lorković|Lorkovića]] djelovala je dvojako. U redovima domobranstva počeo se širiti njihov mučenički kult.<ref>HDA, “Ustaše” - Hrvatski oslobodilački pokret - ustaški logor za grad Bjelovar, isto.</ref> Propast planiranog prevrata unijela je veliki strah u redove domobranskih časnika prevratnika tako da su mnogi počeli bježati u [[NOVJ|partizanske redove]]. Prema izvorima [[NOPOJ|NOP]]-a u razdoblju od 1. do [[15. rujna]] [[1944.]] godine prebjeglo je iz raznih uporišta samo jedinicama Istočne grupe odreda ([[Bjelovar]]) 245 neprijateljskih vojnika s kompletnim naoružanjem.<ref name="bj">Zdravko Dizdar, Teror okupatora i ustaša i aktvnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945., Bjelovarski zbornik, Bjelovar 1989., 50.,</ref> Posljednji poziv [[Tito|maršala Tita]] od [[30. kolovoza]] [[1944.]] u kojemu poziva hrvatske domobrane i ostale [[Kolaboracija|suradnike okupatora]] da do [[15. rujna]] pristupe [[NOPOJ|partizanima]], jer svi oni koji ostanu bit će izvedeni pred ratni sud i suđeni kao [[Kolaboracija|izdajnici naroda]], ubrzao je masovno dezertiranje.<ref name="bj"/>