Razlika između inačica stranice »Treća Francuska Republika«

m ({{Povijest Francuske}})
{{Dvostruka slika|desno|Comte-de-chambord.jpg|130|Philippe d'Orleans Comte de Paris 1862.jpg|135|Henrik Burbon|Filip Orléanski}}
Kako je nagodba postajala nemogućom, a nijedna struja nije imala većinu u Skupštini, nevoljko se početkom 1875. pristupilo izradi ustava, iako je ustavna komisija stvorena 1873. Sve rasprave oko ustava su se svele na oblik vladavine. Kada je 1873. postalo vidljivo da je Thiers sklon republici, Skupština je na mjesto voditelja izvršne vlasti postavila maršala [[Patrice de Mac-Mahon|Patrica de Mac-Mahona]], koji je služio orléanskom kralju i [[Napoleon III.|Napoleonu III.]] i koji je krvavo, ali uspješno, ugušio Komunu te mu povjerila vlast na sedam godina. Računalo se na skoru smrt ostarjelog Henrika koji nije imao potomstva, nakon čega bi Filip ostao jedini pretendent, što bi ujedinilo dvije monarhističke struje. Skupština je trebala ustav prilagoditi monarhističkom sustavu vladanja. Najvažnije pitanje bilo je kako urediti izvršnu vlast, koja je u militarističkim i upravnim državama najvažnija grana vlasti, ali tako da ona ne bude republikanska, iako bi formalno to bila. Nakon što je usvojena formulacija o izvršnoj vlasti, i to samo s jednim glasom više, sastavljanje ostatka ustava bilo je jednostavno. Najprije je, 24. veljače 1875. donesen Zakon o organizaciji senata, zatim, dan poslije, donesen je Zakon o organizaciji javnih vlasti, i, nakon pet mjeseci, 16. srpnja 1875., donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti, a kasnije su donesena još dva "organska zakona": o izboru senata i o izboru poslanika. Ovi zakoni činili su francuski Ustav iz 1875.<ref>Kurtović (1999.), str. 226.</ref>
 
== Politički ustroj ==
 
Ustavom iz 1875. uspostavljena je institucija Treće Republike koja je bila prva parlamentarna republika u francuskoj povijesti. Po tom ustavu, zakonodavno tijelo sastojalo se od dva doma, skupštine i senata. Skupština, od 600 članova s navršenih 25 godina, je predstavljala jedinstvo Francuske i demokraciju. Vrijedilo je opće pravo glasa, dakle glasovati su mogli svi muškarci s navršenih 21 godinu, s tim da vojnici i mornarica nisu mogli glasovati jer se smatralo da žive pod drugačijim uvjetima od ostatka stanovništva, te da su im, na osnovi toga, i političke procjene drugačije. Međutim, to je bio odgovor na brojnu vojsku i političke težnje vojnih zapovjednika. Izbori za skupštinu bili su neposredni.<ref>Kurtović (1999.), str. 226. - 227.</ref>
 
Francuska je bila jedinstvena država, no oblasti (departmani) su imale određene posebnosti i cjeline, stoga je senat bio izraz te podjele na departmane. Senat je imao 300 članova s navršenih 40 godina. Njih 225 birano je po departmanima (departmani su davali 2-5 zastupnika senata), a 75 ih je bilo imenovovano doživotno. U početku je doživotne članove birala Narodna skupština, a kasnije sam senat popunjavajući ispražnjena mjesta izborom novih članova.<ref>Kurtović (1999.), str. 227.</ref>
 
== Izvori ==
9.276

uređivanja