Treća Francuska Republika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 11:
== Politički ustroj ==
 
Ustavom iz 1875. uspostavljena je institucija Treće Republike koja je bila prva parlamentarna republika u francuskoj povijesti. Po tom ustavu, zakonodavno tijelo sastojalo se od dva doma, skupštine i senata. Skupština, od 600 članova s navršenih 25 godina, je predstavljala jedinstvo Francuske i demokraciju. Vrijedilo je opće pravo glasa, dakle glasovati su mogli svi muškarci s navršenih 21 godinu, s tim da vojnici i mornarica nisu mogli glasovati jer se smatralo da žive pod drugačijim uvjetima od ostatka stanovništva, te da su im, na osnovi toga, i političke procjene drugačije. Međutim, to je bio odgovor na brojnu vojsku i političke težnje vojnih zapovjednika. Izbori za skupštinu bili su neposredni, a vršili su se po većinskom sustavu tako da birači u svakom arondismanu biraju po jednog poslanika. Izbori su bili dva puta, prvi put je izabran onaj tko dobije natpolovičnu većinu glasova, a drugi put je bila dovoljna relativna većina.<ref>Kurtović (1999.), str. 226. - 227.</ref>
 
Francuska je bila jedinstvena država, no oblasti (departmani) su imale određene posebnosti i cjeline, stoga je senat bio izraz te podjele na departmane. Senat je imao 300 članova s navršenih 40 godina. Njih 225 birano je po departmanima (departmani su davali 2-5 zastupnika senata), a 75 ih je bilo imenovovano doživotno. U početku je doživotne članove birala Narodna skupština, a kasnije sam senat popunjavajući ispražnjena mjesta izborom novih članova. Senatore birane po departmanima birale su skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana, vijećnika Općeg vijeća departmana, svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. U tim izbornim skupštinama, većinu su imali predstavnici općina. Kako je većina općina bila seoske i provincijske, taj dio Francuske bio je odlučujući pri izboru senata, stoga su ga radikali prozvali "dom općina". Izbori za senat su bili posredni, po sustavu izbornih lista, i uglavnom proporcionalni. Takvi su bili izbori i za gradske općine. Ovakvim sustavom pružene su veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama. Senatori su bili birani na mandat od devet godina, no svake tri godine birala se trećina senatora.<ref name=Kurtovic227>Kurtović (1999.), str. 227.</ref>
 
Oba ova doma činila su zakonodavnu vlast, poreznu i proračunsku (s tim posredno i vojnu), odobravali su potpisivanje međunarodnih ugovora, no njihova prava su se donekle razlikovala. Svaki član domova imao je pravo predlaganja zakona, no postupak donošenja financijskih zakona započinjao je u skupštini. Samo je skupština mogla biti raspuštena, a raspuštala ju je izvršna vlast uz suglasnost senata. Skupština je mogla optužiti nositelje izvršne vlasti senatom koji bi po tomu sudio pod imenom Visoki sud pravde.<ref name=Kurtovic227/>
 
== Izvori ==