Razlika između inačica stranice »Treća Francuska Republika«

 
== Politički ustroj ==
 
=== Zakonodavna vlast ===
 
Ustavom iz 1875. uspostavljena je institucija Treće Republike koja je bila prva parlamentarna republika u francuskoj povijesti. Po tom ustavu, zakonodavno tijelo sastojalo se od dva doma, skupštine i senata. Skupština, od 600 članova s navršenih 25 godina, je predstavljala jedinstvo Francuske i demokraciju. Vrijedilo je opće pravo glasa, dakle glasovati su mogli svi muškarci s navršenih 21 godinu, s tim da vojnici i mornarica nisu mogli glasovati jer se smatralo da žive pod drugačijim uvjetima od ostatka stanovništva, te da su im, na osnovi toga, i političke procjene drugačije. Međutim, to je bio odgovor na brojnu vojsku i političke težnje vojnih zapovjednika. Izbori za skupštinu bili su neposredni, a vršili su se po većinskom sustavu tako da birači u svakom arondismanu biraju po jednog poslanika. Izbori su bili dva puta, prvi put je izabran onaj tko dobije natpolovičnu većinu glasova, a drugi put je bila dovoljna relativna većina.<ref>Kurtović (1999.), str. 226. - 227.</ref>
 
Oba ova doma činila su zakonodavnu vlast, poreznu i proračunsku (s tim posredno i vojnu), odobravali su potpisivanje međunarodnih ugovora, no njihova prava su se donekle razlikovala. Svaki član domova imao je pravo predlaganja zakona, no postupak donošenja financijskih zakona započinjao je u skupštini. Samo je skupština mogla biti raspuštena, a raspuštala ju je izvršna vlast uz suglasnost senata. Skupština je mogla optužiti nositelje izvršne vlasti senatom koji bi po tomu sudio pod imenom Visoki sud pravde.<ref name=Kurtovic227/>
 
=== Izvršna vlast ===
 
Izvršna vlast je bila u obliku [[Parlamentarna vlada|parlamentarne vlade]]. Sastojala se od dva dijela. Jedan dio je bio predsjednik Republike, stalan, pravno, ali ne i politički odgovoran. Kao takav je bio nositelj izvršne vlasti. Drugi dio izvršena vlasti bila je vlada. Ona je bila nestalna, politički odgovorna pred zakonodavnim domovima, stoga je bila politički nositelj izvršne vlasti. Predsjednik Republike birao se u oba doma na zajedničkoj sjednici. U tom izboru skupština je nadglasavala senat jer je imala dvostruko veći broj članova, 600:300. Predsjednički mandat trajao je sedam godina i bilo je moguće ponoviti izbor. Imao je široka ovlaštenja. Mogao je predlagati zakon, imao je pravo odložnoga [[Veto|veta]] na rok od mjesec dana, vodio je međunarodne pregovore i zaključivao ugvore i uopće je predstavljao državu u međunarodnim odnosima. Uz suglasnost senata, mogao je raspustiti skupštinu. Bio je vrhovni zapovjednik oružanih snagao te je imao pravo pomilovanja. Uz to je vršio sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti, davao je mandat za sastav vlade i predsjedao joj itd. Međutim, s obzriom na to da je bio politički neodgovoran, nijedan njegov akt nije izvršen bez ministrova supotpisa, koji je na taj način preuzimao političku odgovornost, ali i pravnu zajedno uz predsjednika. Predsjednik je mogao opozvati ministre.<ref>Kurtović (1999.), str. 227. - 228.</ref>
 
== Izvori ==
9.276

uređivanja