Hrvatska pragmatička sankcija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 4:
== Povijest ==
Prema postojećem zakonu iz 1687. godine pravo na prijestolje imao je samo muški član habsburške obitelji. [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-hrvatski]] kralj [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo III.]] nije imao muških nasljednika, štoviše nije ni bio oženjen pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatsko-slavonski staleži, tražeći potporu Bečkog dvora protiv ugarskih presizanja, prvi su Karlu izašli u susret. Hrvatski sabor je 9. ožujka 1712. na zasjedanju u [[Zagreb]]u donio zaključak ''da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.''<ref>''eidemque se confidere, illius nimirum et talis toeminini sexus augustissimi sanguinis Austriaci, qui videlicet non modo Austriae, sed provinciarum etiam Styriae, Carinthiae et Carniolae possessionem habebit, et in modofata Austria residebit'', Klaić, str. 86; Beuc, str. 90; Budak, Strecha, Krušelj, str. 93</ref> Umjesto odsutnog bana Ivana Palffya, predsjedavao je
Usvojivši tu povijesnu odluku, [[hrvatski sabor|Hrvatski je sabor]] zadržao oslonac u habsburškoj dinastiji u otporu prema stalnim pretenzijama mađarskog plemstva u reduciranju hrvatskih municipalnih prava i nametanju mađarske prevlasti unutar hrvatsko-ugarske zajednice. Držeći da Hrvatska u zajednici ima svoju državnu samostalnost i da je s Ugarskom vezana jedino ličnošću kralja, hrvatski su staleži i redovi tu Odluku doživjeli kao prigodu i mogućnost jasnog očitovanja [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državne posebnosti i samostalnosti]] da se slobodnom, samostalnom odlukom i u skladu s državnim pravom opredijele za izbor kralja.<ref name="Sabor" />
Redak 12:
Samo tri godine kasnije Ugarski je sabor zakonskim člankom službeno priznao da Hrvatska ima pravo na svoje zasebno, vlastito zakonodavstvo, a sam kralj Karlo priznao je kako su hrvatski sabori oduvijek imali pravo donositi zakone za svoje područje. Ta formalno-pravna priznanja nadležnosti Hrvatskoga sabora kao posljedice Odluke Hrvatskog sabora o pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine nisu samo poboljšale položaj Hrvatske u [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|tadašnjoj zajednici]], već su postale jedan od povijesnih temelja na kojima je stvorena neovisna hrvatska država četvrt tisućljeća kasnije.<ref name="Sabor" />
Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja Krune sv. Stjepana]]. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]] kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.
== Bilješke ==
| |||