Antonín Dvořák: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 16:
=== Od usta do uha ===
Antonín Dvořák rođen je 8. rujna 1841. godine sjeverno od [[Prag]]a u malenom mjestu imenom Nelahozeves. Dvořák je bio najstariji sin od četrnaestero djece, od kojih je osam preživjelo dojenačku dob. Njegov otac František Dvořák (1814–1894) ima dva zanimanja: on je istodobno i ugostitelj i mesar u Nelahozevesu, a profesionalno je svirao [[citra|citru]]. Majka mu je bila Anna, rođena Zdeňková (1820–1882), a bila je kćerka Josef Zdeněk, skrbnika Princa Lobkowitza.
Malog Antonína Dvořáka vrlo rano uvode u svijet glazbe te on ubrzo pokazuje istinsku nadarenost koja impresionira njegove prve učitelje. U rodnom gradu u osnovnoj školi 1847. počeo je učiti svirati [[violina|violinu]], tada popularno glazbalo u području Bohemije, kod učitelja Josefa Spitza. Uskoro postaje član gradskog orkestra koji svake nedjelje prati bogoslužja u malenoj crkvi u Nelahozevesu. No František Dvořák opsjednut je samo jednim: da njegov prvorođeni sin preuzme obiteljski posao mesara. Niti na jedan trenutak ne pomišlja na razvijanje nesumljivoga glazbenoga dara mladoga Antonína. Godine 1853. šalje svojega sina u susjedni grad Zlonice, kod ujaka Antonín Zdenĕk, da ondje živi, uči njemački jezik, koji je u ono doba prijeko potreban svakom trgovcu, te da postane mesar. I kad je Antonín Dvořák mudro i s tugom poslušao svojeg oca, sudbina je pokucala na njegova vrata. Zapravo, njegov profesor njemačkog Anton Liehmann isto je tako stravstven glazbenik. Primjetivši glazbene sklonosti svojega učenika, predlaže mu da se pridruži njegovu amaterskom orkestru koji svakoga vikenda svira na brojnim pučkim zabavama. Uz učenje njemačkog jezika, uči i glazbenu teoriju, te sviranje orgulja i violine. Anton Liehmann i Antonín Dvořák isto tako redovito sviraju zajedno, učitelj njemačkog na [[orgulje|orguljama]], a učenik na violini. Nakon godine dana František Dvořák duboko je razočaran napretkom svojega sina u učenju njemačkog jezika. On, međutim, ništa ne zna o glazbenom buđenju Antonína Dvořáka. Stoga odlučuje poslati sina nešto dalje, u pogranični grad Česká Kamenice. Niti ondje providnost ne popušta ovoga mladića. Njegov novi profesor njemačkog, Franz Hanke, iskusni je ljubitelj glazbe koji će primijetiti darovitosti svojega učenika, doduše ne za jezike, nego za glazbu. Kad se 1856. godine, dakle u svojoj petnaestoj godini, Antonín Dvořák vratio se u rodni Nelahozeves, nije mogao odbiti pomagati svojem ocu u obiteljskoj mesnici.
Line 25 ⟶ 26:
=== Prag, grad glazbe ===
Krajem 1857. godine Antonín Dvořák upisuje se u orguljašku školu u Pragu, orgulje uči kod Josefa Foerstera, pjevanje kod Josefa Zvonařa, a teoriju Františeka Blažeka. Također uzima i dodatne lekcije iz njemačkoj jezika, nastupao kao dodatni glazbenik svirajući violinu sa brojnim glazbenim skupinama i orkestrima <ref>Schönzeler, Hans-Hubert (1984). Dvořák. London, New York: Marion Boyars Publishers. ISBN 0-7145-2575-8. str. 36-38 {{engl}}</ref>. Svjedodžbu stječe bez ikakvih teškoća 1859. Godine 1859. počinje svirati kao [[viola|violist]] u orkestru Karela Komzáka koji ja nastupao po restoranovima i balovima<ref>Clapham, John "Dvořák, Musician and Craftsman", London, 1979. ISBN 0-393-01204-2 str. 5{{engl}}</ref>, a koji je od 1862. godine imao tri koncerta na tjedan u Prozatimnom divadlu (Narodnom kazalištu) u Pragu. Ovo je bila dvostruka prigoda za Antonína Dvořáka. Ne samo da se tako mogao upoznati sa sve širim repertoarom nego se ondje možda mogao odigrati i neki susret koji će biti odlučujući za njegovu budućnost. Uistinu, 1866. godine dolazi u praško Narodno kazalište novi direktor: [[Bedřich Smetana]]. On će snažno utjecati na opus Antonína Dvořáka.
Još u vrijeme slavne herojske pobune češkoga puka protiv dominacije [[Habsburgovci|Habsburgovaca]], što se odigrala u Pragu 1848. godine, skladatelj "Vltave" staje na čelo pobunjenika koji traže stvaranje i priznavanje češkoga nacionalnog identiteta. Njegovo 1. objavljeno djelo je opera "Kralj i njegova sluga" prema češkom [[libreto|libretu]]. U razdoblju od 1871. do 1873. pisao je Liedere, komornu glazbu i [[himna|himnu]] "Nasljednici bijele planine".
[[Datoteka:Nelahozeves, rodný dům Antonína Dvořáka (01).jpg|
=== Prva zrela djela ===
Redak 37:
=== Dvořák i London ===
[[Datoteka:Dvorak Londyn 1886.jpg|
1884. je gostovao na više putovanja u [[London]]u, gdje je izveo "Stabat Mater" (ili "Stala majka prepuna bola"). Kao naruđbe od [[Birmingham]]a su nastali poznati [[oratorij]]i: "Duh mlade" i "Sveta Ludmila" (1. veliki oratorij na češkom). Uz to napisao je svoju prvu uspješnu [[simfonija|simfoniju]]: "VII. simfoniju u d-molu op.70".
Redak 53:
U rujnu 1892. dobio je mjesto [[dirigent]]a u "National Conservatory of Music" u [[New York]]u. U [[SAD|Americi]] je napisao poznata djela kao "IX. simfoniju u e-molu "Iz Novog
svijeta op.95" (koja je njegova najpoznatija simfonija), "Američki gudački kvartet u F-duru", "Te Deum" i "Koncert za violončelo i orkestar u h-molu", koje je njegovo posljednje "američko djelo".
[[Datoteka:Dvorak Antonin rodina USA.jpg|
=== Povratak u Češku 1895. ===
1895. se vratio u Češku i napisao svoje posljednje gudačke kvartete, s kojima je završio svoje instrumentalno djelovanje. Do svoje smrti skladao je samo opere. 1900. skladao je "Rusalku" koja je njegova najljepša opera (u njoj se nalazi i poznata "arija za mjesec").
| |||