Razlika između inačica stranice »Johann Sebastian Bach«

bez sažetka
m (Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q1339 na Wikidati)
'''Johann Sebastian Bach''' ([[Eisenach]], [[21. ožujka]] [[1685]]. - [[Leipzig]], [[28. srpnja]] [[1750]].), njemački [[skladatelj]] i [[Orgulje|orguljaš]] [[Barokna glazba|baroknog razdoblja]].
 
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova suse djela zapažena poodlikuju intelektualnojintelektualnom dubinidubinom, tehničkojtehničkom zahtjevnostizahtjevnošću i umjetničkojumjetničkom ljepotiljepotom, te su bila [[nadahnuće]] gotovo svim skladateljima [[Europa|europske]] tradicije, od [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]] do [[Arnold Schoenberg|SchoenbergaSchönberga]]. Među djela J. S. Bacha spadaju ''[[Brandenburški koncerti]]'', ''[[Varijacije Goldberg]]'', ''[[Engleske suite]]'', ''[[Francuske suite]]'', ''[[Partite]]'', ''[[Dobro ugođen glasovir]]'', ''[[Misa u h-molu]]'', ''[[Muka po Mateju]]'', ''[[Glazbena žrtva]]'', ''[[Umjetnost fuge]]'', ''[[Sonate i partite za violinu solo]]'', ''[[Suite za violončelo]]'', više od 200 ''[[kantata]]'' i jednak tolikiisto brojtoliko djela za ''[[orgulje]]''.
 
 
== Životopis ==
[[Datoteka:Johann Sebastian Bach signature.svg|mini|desno|236px|Potpis Johanna Sebastiana Bacha.]]
Rođen je u [[Tiringija|tirinškom]] gradu Eisenachu, u današnjoj [[Njemačka|Njemačkoj]]. Bio je najmlađe dijete [[Johann Ambrosius Bach|Johanna Ambrosiusa Bacha]], orguljaša crkve sv. Jurja i direktora gradskog orkestra, i [[Maria Elisabetha Lämmerhirt Bach|MarieMarije Elisabethe Lämmerhirt Bach]], kćeri uglednoga gradskog krznara. U rodnom gradu pohađa gimnaziju. Prvu poduku iz sviranja [[Violina|violine]] i [[Čembalo|čembala]] je vjerojatno je primio od oca, a u [[skladanje]] ga je možda uputio stric Johann Christoph. <ref>Martin Geck: Johann Sebastian Bach, Rowolt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 7. Auflage 2000. (prijevod: 2005., Naklada Slap) ISBN 953-191-268-8; str. 14.</ref>
 
Majka mu umire [[1694.]] godine, a otac [[1695.]]<ref>[http://povijest.net/index.php/Biografije/Sazet-zivotopis-Johanna-Sebastiana-Bacha.html povijest.net] - Sažet životopis Johanna Sebastiana Bacha, Autor: Žanina Bilić, prof., [[8. prosinca]] [[2006.]]g.</ref>, samo osam mjeseci poslije. Ostavši bez roditelja u desetoj godini života, preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu (1671-1721), orguljašu u obližnjem [[Ohrdruf|Ohrdrufu]]. Tamo je prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena djela i nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno pohađa i šestogodišnji licej, gdje mu je, kao pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan smještaj (bratov dom bio je pretijesan). Česti popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a često je odlazio i na duža putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke orguljaše. <br>
[[1700.]] odlazi u [[Lüneburg]], gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu samostana djeluje licej koji Bachu pruža velike obrazovne mogućnosti. Samostan posjeduje i veliku glazbenu biblioteku, a Bach, pored izučavanja bogatoga notnog materijala, često putuje u Hamburg kako bi usavršio svoju orguljsku tehniku. <br/>
 
=== Arnstadt i Mühlhausen ===
 
Po završenom školovanju, [[1703.]] odlazi u [[Arnstadt]] gdje ocjenjuje nove crkvene orgulje, a zatim i prihvaća posao orguljaša. Osim orguljanja, nameće mu se i dužnost uvježbavanja zbora kao [[kantor]]ov zamjenik, čime nije bio zadovoljan zbog nesposobnih i loše obučenih [[pjevač]]a. Možda je njegovo nezadovoljstvo uzrokovalobilo jedanuzrokovano večernjijednim mačevalačkivečernjim sukobmačevalačkim sukobom s vlastitim učenikom Geyersbachom. Jednom prilikom je prilikom na orguljski emporij kao zamjenu nesposobnim pjevačima doveo neku mladu gospođicu, što je za tadašnje vrijeme bilo poprilično neuobičajeno (izvedba liturgijske glazbe tad je bila većinom povjerena dječacima i muškarcima). Moguće je da se radilo o [[Maria Barbara Bach|Mariji Barbari Bach]], njegovoj rođakinji i budućoj ženi. <br/>
Tijekom svog profesionalnog djelovanja u Arnstadtu često dolazi u sukob s crkvenim odborom Nove crkve. [[1706.]] su ga ukorili zbog predugog izostanka s dužnosti. Iako mu je bio dan otpust na 4 tjedna, on se u LubeckuLübecku zadržao gotovo 4 mjeseca kako bi učio od slavnoga [[Dietrich Buxtehude|Dietricha Buxtehudea]], tamošnjega crkvenog orguljaša. Članovi crkvenog odbora također su mu također zamjerili predugo i presloženo sviranje; očekivali su da tijekom misa izvodi kraće i lakše slušljive preludije i [[koral]]ne skladbe tijekom misa. Nakon opomene otišao je u drugu krajnost i drastično pojednostavio svoje skladbe namijenjene liturgijskom izvođenju.
 
[[1707.]] odlazi iz Arnstadta i prihvaća posao orguljaša u [[Mühlhausen]]u. Kao već vrstan i priznat poznavatelj orgulja predlaže preradbu orgulja u crkvi sv. Blaža. Samo nekoliko dana nakon prihvaćanja nove dužnosti, ženi se svojom drugom rođakinjom Marijom Barbarom Bach, kćeri [[Johann Michael Bach|Johanna Michaela Bacha]], orguljaša i gradskog notara u [[Gehlen]]u kaj Arnstadta. Nakon samo godine u Mühlhausenu, [[1708.]] napušta i taj posao, vjerojatno zbog nedostatnih novčanih primanja i loših uvjeta za glazbeno stvaralaštvo i izvođenje, a po nekima, prvenstveno zbog previranja raznih teoloških strujanja koja su tada potresala Mühlhausen (sukob [[ortodokscija|ortodoksije]] i [[pijetizam|pijetizma]]).<ref>Martin Geck: Johann Sebastian Bach, Rowolt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 7. Auflage 2000. (prijevod: 2005., Naklada Slap) ISBN 953-191-268-8; str. 27.</ref>
Također u Weimaru nastaje i ''Orgelbüchlein'' - mala knjiga skladbi za orgulje, uglavnom tradicionalnih luteranskih himana, koje je Bach harmonizirao i priredio na način da budu od koristi za učenike.
 
Novu službu Bach je preuzeo [[1717.]] kada prelazi u Cöthen, gdje također vodi dvorsku kapelu princa Leopolda od Anhalt-Cöthena, koji je i sam bio glazbenik. Većina skladbi iz ovog razdoblja svjetovne su svjetovneprirode ([[Brandenburški koncerti]], suite za čelo, sonate i partite za violinu, te orkestralne suite), s obzirom da je princ bio kalvinist, te se u službama nije koristilo glazbe u jednakoj mjeri kao u luteranskim crkvama.
 
Godine [[1723.]] Bach prelazi u [[Leipzig]], gdje je imenovan kantorom u luteranskoj crkvi sv. Tome i gradskim glazbenim direktorom. Na ovimtim je službama ostao do kraja života. Uz poučavanje učenika, imao je zadaću svakog tjedna skladati kantatu, kojekoja bi se izvodileizvodila nedjeljom, i bilebila vezanevezana uuz [[Biblija|biblijska]] čitanja. Za veće blagdane, kao [[Božić]], [[Veliki petak]] ili [[Uskrs]], skladana su značajnija djela, kao npr. ''Magnificat'' za Božić, ''Muka po Mateju'' za Veliki petak itd. Ove su skladbe često zahtijevale sudjelovanje svih glazbenika u gradu. Opseg i značaj Bachovih sakralnih skladbi donio mu je naslov petog evanđelista u Njemačkoj. Najviše je svirao na čembalu i orguljama.
Najviše je svirao na čembalu i orguljama.
 
== Obitelj ==
Bach je [[1707.]] oženio svoju drugu rođakinju, Mariju Barbaru Bach, s kojom je imao 7 djece, od čega je 4 doživjelo odraslu dob. Marija Barbara je umrla iznenada, [[1720.]]
 
Za boravka u Cöthenu ([[1721.]]) Bach se oženio mladom sopranisticom Annom Magdalenom Wilcke. Unatoč dobnoj razlici (Anna je bila mlađa 17 godina), imali su sretan brak, s 13 djece. Tijekom života je imao ukupno 20 djece.
 
Sva Bachova djeca su bila su glazbeno nadarena, a neki su postali i istaknuti glazbenici, od kojih su najpoznatiji [[Carl Philipp Emanuel Bach]], [[Johann Christian Bach]] te [[Wilhelm Friedemann Bach]].
 
Tijekom boravka u Leipzigu, Bach je imao dobre odnose s profesorima tamošnjeg sveučilišta, koji su pisali tekstove za kantate, ili bili kumovi njegovoj djeci. Također je bio u kontaktu s mnogim glazbenicima iz cijele Njemačke. Često ga je posjećivao [[George Philipp Telemann]], koji je bio kum C. P. E. Bacha, i vjerojatno su se i često dopisivali. Međutim, Bach i [[GeorgeGeorg Friedrich Händel]], koji su rođeni iste godine, nikada se nisu sreli.
 
== Kasniji život ==
 
== BWV sustav ==
Bachove skladbe su organizirane po [[BWV]] brojevima, gdje BWV označava ''Bach -Werke -Verzeichnis'' - ''Katalog Bachovih djela''. Ovaj je katalog [[1950.]] sastavio [[Wolfgang Schmieder]], a tijekom sastavljanja jese upotrebljavaoslužio Bachizdanjem Gesellschaft'Bachove asocijacije' (Bach-Gesellschaft-Ausgabe), sveobuhvatnosveobuhvatnim izdanjeizdanjem kompozitorovih djela napravljenopriređenim između [[1850.]] i [[1905.]] godine. Taj se sustav katkad zove i Schmiederovim, a staromodni način obilježavanja koristi S iz njegovog inicijala umjesto BWV.
Sustav se katkad zove po njemu Schmiederovim, a staromodni sustav koristi S iz njegovog inicijala umjesto BWV.
 
OvajTaj je katalog organiziran tematski, a ne kronološki:
 
*BWV 1-222 su: [[kantata|kantate]],
*BWV 225-248: velika zborska djela,
*BWV 250-524: zborska djela i svjetovne pjesme,
*BWV 525-748: orguljaška djela,
*BWV 772-994: druga klavirska djela,
*BWV 995-1000: djela za [[lutnja|lutnju]],
*BWV 1001-1040: djela [[komorna glazba|komorne glazbe]],
*BWV 1040-1071: [[orkestralna glazba]],
*BWV 1072-1126: [[kanon]]i i [[fuga|fuge]].
 
== Izvori ==
Anonimni suradnik