Slavonski sabor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
'''Slavonski sabor''' bio je [[predstavničko tijelo]] [[Kraljevina Slavonija|Kraljevine Slavonije]], za vrijeme [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]] i [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].
== Prvi slavonski sabor iz 1273. ==
Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda (najvjerojatnije Petrova gora) poznat kao „slavonski sabor“ održan je u Zagrebu 20. travnja 1273. godine za banovanja Matije Čaka Trenčinskoga. Na njemu su plemići i slobodni vojnici (jobogioni) sastavili i dali banu na potvrdu "prava kraljevstva i banovine" u 33 članka.
U tom prvom cjelovitom sačuvanom saborskom „zapisniku“ utvrđen je i latinski naziv sabora: '''Opći sabor čitave kraljevine Slavonije''' (Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones, odredbe sa zakonskom snagom. Njih svojim pečatom potkrepljuje ban i tako dobivaju "snagu sveudiljne čvrstoće".
Na tome saboru plemstvo je, prije svega, željelo učvrstiti sudski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom. Stoga je najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja.
Na tom saboru odredbom da baština onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemenite baštine nazočno na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemići imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velikaša pod čijim će barjakom ratovati. Utvrđene su također i određene porezne obveze (zalaznina i marturina).
== Sabor u Zedncima 1478. ==
Dolaskom Turaka na hrvatske granice nakon pada Bosne 1463. godine, njihovim stalnim pljačkaškim pohodima, ugroženost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga mađarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi jačanja vlastite obrane, ne plaća puni ratni porez nego samo polovicu.
Radi daljnjih obrambenih potreba Slavonije, kralj Matijaš Korvin je 18. listopada 1477. naložio da se zakaže održavanje slavonskog sabora. U tom nalogu, upućenom staležima Kraljevine Slavonije (Regnum Sclavoniae*), poručio je da se na poziv bana Ladislava Egervaryja "sakupe na saboru", dogovore o mjerama za obranu i izaberu svoga kapetana koji će surađivati s banom "kod obrane zemlje".
Ban Egervary je sazvao taj sabor za 20. siječnja 1478. u Zdencima.
Bio je to vrlo važan sabor jer su njegovi sudionici donijeli prvi poznati zakon o insurekciji (općem oružanom ustanku) u Slavoniji radi obrane od Turaka. U 18 odredaba toga zakona određeno je:
- da tko ima 25 kmetova, treba dati jednog konjanika i jednog pješaka. Konjanik mora biti "opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim ili kratkim mačem". Pješak mora imati "štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu". Kad se proglasi ratno stanje, svaki će "velikaš i plemić poći osobno u boj". Crkveni dostojanstvenici izuzeti su od obveze osobnog sudjelovanja u ratu. U boj nisu dužni ići ni "starci, dječaci, sirote i slabići", kao ni "oni koji su vezani zavjetom da se neće u dvoboju boriti", i to dotle dok im "taj zavjet traje". Oružani otpor "imade se voditi samo do Save, a ne dalje kako je to običaj kod vojevanja na Turke". Na banov proglas ratnog stanja svatko se treba staviti na zapovijed "k svome vođi županije". I "plemići jednoselci" moraju "osobno vojevati". Onima koji se ne odazovu bit će zaplijenjeni posjedi sve dotad "dok im kralj ne oprosti". Budući da plemići nisu mogli osigurati kapetanu "doličnu plaću i raspoložbu", tada nije izabran kapetan pa je ban, kao glavni vojskovođa, ostao do daljnjega bez toga pomoćnika.
Zbog ratnog stanja slavonski sabori su sazivani još mnogo puta u Bihaću, Zagrebu, Križevcima i Čazmi.
== Povezani članci ==
| |||