Povijesni se korijeni [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] kao institucije razmjerno redovita djelovanja i određenih ovlasti u državnim poslovima mogu naći u 13 stoljeću u [[Kraljevina Slavonija|srednjovjekovnoj Slavoniji]] (prostor sjeverno od [[Petrova Gora|Gvozda]]), iako su se i u ranijim razdobljima [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske patrimonijalne države]] javljale skupštine na kojima se raspravljalo o najvažnijim pitanjima zajednice, objavljivale se vladarove naredbe ili se na njima obavljala krunidba kralja.<ref name="Hrvatska">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/891-sabor-hrvatska Hrvatski sabor]</ref>
Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda (najvjerojatnije [[Petrova gora]]) poznat kao „slavonskislavonski sabor“sabor održan je u Zagrebu[[Zagreb]]u 20. travnja 1273. godine za banovanja Matije Čaka Trenčinskoga. Na njemu su plemići i slobodni vojnici (''jobogioni'') sastavili i dali banu na potvrdu "''prava kraljevstva i banovine"'' u 33 članka. U tom prvom cjelovitom sačuvanom saborskom zapisniku utvrđen je i latinski naziv sabora: '''Opći sabor čitave kraljevine Slavonije''' (''Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis''), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones, odredbe sa zakonskom snagom. Njih svojim pečatom potkrepljuje ban i tako dobivaju ''snagu sveudiljne čvrstoće''.<ref name="Prvi Slavonac">[http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1725&sec=442 "Slavonski sabor" - prvi sabor sjeverno od Gvozda]</ref>
Na tomtome saboru odredbom[[plemstvo]] je, prije svega, željelo učvrstiti [[sud]]ski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom. Stoga je najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja. Odredbom da baština onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemenite baštine nazočno na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemići imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velikaša pod čijim će barjakom ratovati. Utvrđene su također i određene porezne obveze (zalaznina i marturina).<ref name="Prvi Slavonac" /> Tijekom 13. stoljeća, sabor se postupno oblikovao kao plemićko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograničenim mogućnostima odlučivanja. Sabor se sastajao povremeno, po potrebi, i na različitim mjestima ([[Križevci]], [[Steničnjak]] i dr.).<ref name="Hrvatska" />▼
U tom prvom cjelovitom sačuvanom saborskom „zapisniku“ utvrđen je i latinski naziv sabora: '''Opći sabor čitave kraljevine Slavonije''' (Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones, odredbe sa zakonskom snagom. Njih svojim pečatom potkrepljuje ban i tako dobivaju "snagu sveudiljne čvrstoće".
Na tome saboru plemstvo je, prije svega, željelo učvrstiti sudski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom. Stoga je najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja.
▲Na tom saboru odredbom da baština onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemenite baštine nazočno na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemići imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velikaša pod čijim će barjakom ratovati. Utvrđene su također i određene porezne obveze (zalaznina i marturina).
