Slavonski sabor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 21:
Postupni razvoj staleža od polovice 15. stoljeća vodio je transformaciji sabora u ustanovu slavonskoga, koja je suodlučivala u državnim poslovima.<ref name="Hrvatska" /> [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|Dolaskom Turaka]] na hrvatske granice nakon [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|pada Bosne 1463. godine]], njihovim stalnim pljačkaškim pohodima, ugroženost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga hrvatsko-ugarski kralj [[Matijaš Korvin]] je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi jačanja vlastite obrane, ne plaća puni ratni porez nego samo polovicu.<ref name="Zdenci">[http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1732&sec=442 Povijest saborovanja - Sabor u Zdencima 1478.]</ref>
 
Radi daljnjih obrambenih potreba Slavonije, kralj Matijaš Korvin je 18. listopada 1477. naložio da se zakaže održavanje slavonskog sabora. U tom nalogu, upućenom staležima [[Kraljevina Slavonija|Kraljevine Slavonije]] (''Regnum Sclavoniae''), poručio je da se na poziv bana Ladislava Egervaryja ''sakupe na saboru'', dogovore o mjerama za obranu i izaberu svoga kapetana koji će surađivati s [[ban]]om "''kod obrane zemlje"''. Ban Egervary je sazvao taj sabor za 20. siječnja 1478. u [[Zdenci]]ma. Bio je to vrlo važan [[sabor]] jer su njegovi sudionici donijeli prvi poznati [[zakon]] o insurekciji (općem oružanom ustanku) u Slavoniji radi obrane od Turaka. Zbog ratnog stanja slavonski sabori su sazivani još mnogo puta u [[Bihać]]u, Zagrebu, Križevcima i [[čazma|Čazmi]]. U odredbama zakona, donešenog u Zdencima, određeno je:<ref name="Zdenci" />
 
:Tko ima 25 kmetova, treba dati jednog konjanika i jednog pješaka. Konjanik mora biti ''opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim ili kratkim mačem''. Pješak mora imati ''štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu''. Kad se proglasi ratno stanje, svaki će ''velikaš i plemić poći osobno u boj''. Crkveni dostojanstvenici izuzeti su od obveze osobnog sudjelovanja u ratu. U boj nisu dužni ići ni ''starci, dječaci, sirote i slabići'', kao ni ''oni koji su vezani zavjetom da se neće u dvoboju boriti'', i to dotle dok im ''taj zavjet traje''. Oružani otpor ''imade se voditi samo do Save, a ne dalje kako je to običaj kod vojevanja na Turke''. Na banov proglas ratnog stanja svatko se treba staviti na zapovijed ''k svome vođi županije''. I ''plemići jednoselci'' moraju ''osobno vojevati''. Onima koji se ne odazovu bit će zaplijenjeni posjedi sve dotad ''dok im kralj ne oprosti''. Budući da plemići nisu mogli osigurati kapetanu ''doličnu plaću i raspoložbu'', tada nije izabran kapetan pa je ban, kao glavni vojskovođa, ostao do daljnjega bez toga pomoćnika.<ref name="Zdenci" />