Palau de la Música Catalana: razlika između inačica

'''Palača katalonske glazbe''' ([[katalonski]]: ''Palau de la Música Catalana'') u ulicičetvrti ''Carrer de Sant Francesc de PaulaPere'' u [[Barcelona|Barceloni]] dizajniraokoncertna je dvorana izgrađena prema nacrtima [[art nouveau]] [[arhitekt]]a [[Lluís Domènech i Montaner|Lluísa Domènecha i Montanera]]. i izgrađenGrađena je od 1905. do 1908. godine. Zajedno s bolničkim kompleksom ''[[Hospital de Sant Pau]]'' upisanupisana je 1997. godine na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] kao jedinstven primjer modernističke arhitekture od čelika i stakla prepun svjetla i dekoracija vodećih dizajnera svog vremena.

OvajPalača koncertnije kompleks izgrađen jeizgrađena za glazbeno korskopjevačko društvo ''Orfeó Català'', osnovano 1891. godine, koje je bilo pokretačjedan od pokretača katalonskog kulturnog pokreta ''[[Renaixença]]'' (katalonski: preporod). DruštvoSamo pjevačko društvo je bilobio glavni financijer projekta, ali uz veliku pomoć bogatih industrijalaca Barcelone.

Od 1982. do 1989. godine zgrada je potpuno obnovljena, ali i proširena dijelovima arhitekata Oscara Tusquetsa i Carlesa Díaza. God. 1997., proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom, a danas više od milijun posjetitelja godišnje posjećuje njene glazbene priredbe, uključujući [[simfonija|simfonijske]] ikoncerte, koncerte [[komorni orkestar|komorne glazbe]], paali čaki [[jazz]] i [[Cançócançó]] izvedbekoncerte.

[[Datoteka:DiM PalaudelaMusica 6345.jpg|mini|200px|<center>Bivši kiosk za ulaznice u stubustupu zgrade]]

Plan palače je tipičan za katalonski modernizam kojemkojim dominiraju zakrivljene linije i dinamični oblici, te bogate i raskošne dekoracije organskih i cvjetnih motiva. No, uklopljenodekoracije su uklopljene suptilno i bez pretjerivanja, vodeći računa prije svega o funkciji same građevine, ali i poštivanju modernih materijala i tehnologija raspoloživih na početku 20. stoljeća.

Naime, bogatiBogati industrijski financijeri, u duhu katalonske Renaixençe, zahtijevali su zahtjevali da arhitekt materijalom i oblicima simbolizira katalonski duh. Arhitekt je odgovorio na zahtjev time što je dao odriješene ruke mnogim lokalnim majstorima i obrtnicima u ukrašavanju, uključujući skulpture i dekorativne elemente po kojima je palača postala slavna. Tako su npr. na fasadi su kombinirani mnogi elementi tradicionalne španjolske i arapske arhitekture s modernim osjećajem za red. Crvena opeka i željezo uklopljenouklopljeni jesu s mozaicima, vitrajima i pocakljenom opekom stvarajući osjećaj otvorenosti i prozračnosti. Čak i masivna skulptura na ćoškuuglu zgrade koja simbolizira katalonsku glazbu ([[Miguel Blay]]) ne narušava pogled na eksterijer ili interijer zgrade.

Dvostruka kolonada dominira balkonima na drugom katu fasade, a svaki stup je stup prekriven jedinstvenom kombinacijom pocakljenih opeka cvjetnih motiva s buketnim kapitelom koji sjaju pod noćnom rasvjetom. Iznad stupova su velika poprsja velikihslavnih [[skladatelj]]a ([[Giovanni Pierluigi da Palestrina|Palestrine]], [[Johann Sebastian Bach|Bacha]], [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]] i [[Richard Wagner|Wagnera]]). Na vrhu pročelja nalazi se veliki alegorijski mozaik ([[Lluís BruBrú|Lluísa Brúa]]), koji predstavlja članove pjevačkog društva Orfeó Català.

Svod vestibula je dekoriran je pocakljenom opekom organiziranom u obliku zvijezda. S obje su strane vestibula su mramorna stubišta koja se uspinju između stubova okrunjenih svjetiljkama. Balustrade na stubištima obložene su obložena neobičnim prozirnim žutim reljefom od stakla.

Dvorana Lluís Millet je salon na drugom katu kojai nosi ime osnivača pjevačkog društva Orfeó Català, a danas je važno sastajalište glazbenih enturijastaentuzijasta i turističkih obilazakaturista. U njoj se nalaze poprsja glazbenika i skladatelja ovogtog katalonskog društva.

[[Koncertna dvorana]] može primiti oko 2.200 posjetitelja i jedina je europska dvorana utog Europitipa koja je tijekom dana osvjetljenaosvijetljena samo prirodnom svjetlošću. Dva bočna zida susastoje sastavljenase isključivo od [[vitraj]]a u lučnim panelima, dok je na svodu ogromni okrugli viraj (Antoni Rigalt) koji je u obliku obrnute zlatne [[kupola|kupole]] obrubljene plavetnilom, poput sunca ne nebu.

Masivne skulpture na rubovima pozornice čine je neupotrebljivom za kazališne izvedbe, a [[pozornica]] je polukružna poput [[apsida|apside]] u crkvi, no umjesto [[oltar]]a ovdje se nalaze [[orgulje]]. Luk skulptura oko pozornice je djelo je dvaju kipara, Dídaca Masana i Pabla Gargalla. Desni predstavlja [[Valkire]], iz Wagnerove opere, i Beethovenovu [[Oda radosti|Odu radosti]], kao primjere [[klasična glazba|klasične glazbe]], a lijevi, s katalonskim motivima, predstavlja [[folklor]]nu glazbu. U polukrugipolukrugu pozornice nalazi se 18 figura djevojaka koje predstavljaju [[Muze]] iz [[Grčka mitologija|grčke mitologije]], do pola su predstavljene šarenim mozaikom (Lluís Bru), a gornji dijelovi tijela im izlaze iz ravni zida u obliku bijelog reljefa (Eusebi Arnau). Svaka ima drugačiju odjeću i svaka svira drugi [[instrument]].

Skulpture krilatih konja na gornjim balkonima predstavljaju Pegaza kaokoji simbolaje simbol uzleta umjetničke imaginacije.

Malena palača iz 2004. godine se nalazi se 11 metara preko trga od Velike palače i ima kapacitet od 538 posjetitelja, te je opskrbljena različitim prostorijama specijaliziranim za drugačije vrste glazbi i govora. Također ima suvremenu audiovizualnu tehnološku opremu.

Toranj od šest katova djelo je arhitekta Oscara Tusquetsa i službeno je otvorenaotvoren 1989. godine. U njojnjemu se nalaze garderoba, knjižnica i arhiv. Građevina je suvrmenogsuvremenog oblika, ali je dizajnirana u laganom i prozračnom stilu starije palače s velikim staklenim panelima na zidovima.