Nacionalizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 39:
== Hrvatsko pitanje ==
[[Jugokomunizam|Jugokomunističke]] vlasti pokušavaju [[totalitarizam|totalitarnim]] [[režim]]om u potpunosti ugušiti
Nakon što je Republika Hrvatska - u paru sa Republikom Slovenijom - odbila zahtjeve za centralizacijom Jugoslavije i daljnjim nastavkom dominacije Srbije u toj državi (na dobro plaćenim poslovima saveznoj vojsci, diplomaciji i policijskim službama su Hrvati, Slovenci, pa i drugi manji narodi bili jako podzastupljeni, te su Srbi sudjelovali u znatno većem broju od stvarnog udjela u stanovništvu Jugoslavije), pokazao se kao moguć i prema mišljenju demokratski izabranih vlasti Hrvatske i Slovenije jedini prihvatljiv izlaz odvajanje tih zemalja kao neovisnih nacinalnih država.
Redak 47:
Slično nacionalistima iz redova drugih manjih naroda, skloni su i hrvatski nacionalisti promatrati čitavu povijest Hrvatske kao povijest borbe za neovisnost; za što međutim ima tek malo argumenata. U srednjoeuropskim državnim zajednicama (u kojima su glavnu ulogu imali Mađari i Nijemci) je najvažnija preokupacija hrvatskog plemstva i puka bila opstanak Hrvatske kao kršćanske zemlje, izložene stoljetnom osvajačkom pritisku Turske; drugačije nije bilo niti sa Hrvatima koji su živjeli u granicama Republike sv. Marka. Na stanoviti način ponavljajući tu situaciju, najenergičniji hrvatski nacionalisti [[Stranka prava|"Starčevićanci"]] su - makar u suštini baštinici republikanske ideologije francuskog tipa - činili početkom 20. stoljeća sve da održe Hrvatsku u okvirima srednjeuropske Austro - ugarske monarhije, (opravdano) zazirući od realizacije jugoslavenske ideje, gdje su vidjeli hrvatsku budućnost kao pad u lošiju balkansku zajednicu kojom će dominirati Srbija.
Nakon početnog entuzijazma za jugoslavensku ideju 1918. godine, Hrvatska se doista našla u nezavidnoj poziciji - našavši se u situaciji jednog podčinjenog i poniženog naroda. Nacionalno okupljanje oko [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] rezultiralo je stanovitom hrvatsko - srpskom nagodbom koja je u kolovozu 1939. godine dovela do
Komunistička Jugoslavija se početkom 1990.- ih godina uslijed rušenja komunističkog bloka u Europi našla u teškoj situaciji, koja je predstavljala pogodne uvjete za ostvarenja projekta
Sa ulaskom Hrvatske u nadnacionalnu Europsku uniju, jedan dio nacionalističkog naboja se iskazuje kao tzv. [[Euroskepticizam|"euroskepticizam"]], dijeleći stanoviti dio ideja sa npr. "United Kingdom Independence Party" ("Strankom za neovisnu Veliku Britaniju", UKIP), i drugim sličnim partijama koje smatraju ideju nacionalne države superiornom nekom "pretjeranom" europskom jedinstvu i eventualno pristaju na skromnije oblike međudržavnog savezništva među europskim narodima. Drugi hrvatski nacionalisti iskazuju zadovoljstvo činjenicom da je Hrvatska ulaskom u EU na stanoviti način izašla sa geopolitičkog područja Balkana i ponovo se priključuje Srednjoj Europi.
Ovako prikazano "hrvatsko pitanje" u velikoj mjeri nalikuje nacionalnim pitanjima mnogih drugih malih naroda - od Norvežana (koji su dugo bili u zajednicama sa Dancima, i potom sa Šveđanima) do Slovaka (čija je zemlja najprije bila dijelom Mađarske, pa potom Čehoslovačke) i od Eritrejaca ([[Eritreja]] je neovisnot o Etiopiji izborila 1993. god.) do [[Baskija|Baska]] (koji u ovom času uživaju autonomiju u okvirima Španjolske i Francuske).
== Izvori ==
| |||