Rekonkvista: razlika između inačica

'''Rekonkvista''' ([[španjolski jezik|španj.]]: Reconquista) predstavlja pokret je [[Španjolci|Španjolaca]] i [[Portugalci|Portugalaca]] kakos biciljem protjeraliprotjerivanja [[Mauri|MaureMaura]] ([[Islam|islamskeislamskih]] [[Arapi|ArapeArapa]]) s [[Pirinejski poluotok|Pirinejskog poluotoka]], odnosno kakos biciljem ganjegova ponovnoponovnog osvojiliosvajanja, što je u stvari i značenje [[španjolski jezik|španjolske]] [[riječ]]i "Rekonquista". Uzrok Rekonkviste bio je prodor Maura u [[Europa|Europu]] koji su [[714]]. godine zauzeli veći dio [[poluotok]]a, a njihov dalji prodor zaustavlja tek [[Karlo Martel]] kod [[Bitka kod Toursa|Toursa]] [[732]]. godine. Sama Rekonkvista počinje [[718]]. godine oslobođenjem [[Kraljevina Galicija|Galicije]] i [[Kraljevina Leon|Leona]], odnosno [[Don Pelayo|Pelayovom]] pobjedom kod [[Bitka kod Covadonge|Covadonge]] [[722]]. godine, a okončava se [[1492]]. godine kada je osvojen [[Granadski emirat]], zadnje maursko uporište u Europi.

Rekonkvista, u vjerskom pogledu, predstavlja sukob između kršćanstva, odnosno katoličanstva sas jedne i islama sas druge strane, koji se okončao potpunim nestankom islama sas prostora zapadne Europe.

Rekonkvista je počela ponovnim osvajanjem Leona i Galicije [[718]]. godine, odnosno organiziranim otporom koji je pokrenuo don Pelayo koji dovodi do pobjede kod Covadonge četiri godine poslije. No, međusobni sukobi uskoro su uskoro umanjili učinkovitost udruženih [[Kršćanstvo|kršćanskih]] snaga sve do [[13. stoljeće|13. stoljeća]].

[[31. prosinca]] [[1492]]. godine, Katolički kraljevi potpisuju u [[Granada|Granadi]] potpisuju proglas o protjerivanju Židova (točnije, [[Sefardi|Sefarda]]) iz [[Kraljevina Kastilija|Kraljevine Kastilije]]. [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinand II.]] također potpisuje drugi dokument koji se odnosi na Židove u [[Kraljevina Aragon|kraljeviniKraljevini Aragon]]. Opravdanje za ovutu mjeru izneseno je dano na osnovu dokumenta koji jeu izradiodokumentu glavniglavnog inkvizitorinkvizitora i osobniosobnog ispovjedateljispovjednika kraljice Izabele od Kastilije, fra [[fra TomasTomás de Torquemada]] (fray Tomás|Tomása de Torquemada)Torquemade]] nekoliko dana ranije. Argumenti su bili isključivo religioznevjerske prirode: mjere se poduzimaju u cilju očuvanja jedinstva i širenja katoličke vjere, jer prema mnogobrojnim izvještajima raznih svećenika, Židovi navodno na sve načine pokušavaju kršćane privoliti na [[judaizam]].

Poslije pada Granade 1492. godine, maurski kralj [[Boabdil]] je pregovarao o uvjetima predaje i jedan od uvjeta, koji jesu prihvaćenprihvatili odKatolički strane Katoličkihkraljevi kraljevabila je vjerska tolerancija prema muslimanima. ToTime im je značilozajamčeno da će im biti dozvoljenosmiju slobodno ispovjedanjeispovijedati [[islam]]a, neda plaćanjeneće većegplaćati veći [[porez]]a od kršćana, da kršćani koji su prihvatili islam neće biti nasilno vraćani u kršćanstvo, i dr. Isprva, Katolički kraljevi poduzimaju mirno propagiranje katoličanstva, zadatak koji povjeravaju arhibiskupunadbiskupu Granade. Međutim, poslije jedne posjete Granadi [[1499]]., vidjevši koliko je grad još uvijek imao muslimanske karakteristike, odlučuju konverziju povjeriti kardinalu Sisnerosu koji će upotrijebiti energičnije mjere. Nasilno [[pokrštavanje]] dovodi do ustanka od strane muslimana [[1500]]. godine, koji Katolički kraljevi iskorištavaju kao izgovor za još drastičnije mjere pokrštavanja.

[[14. veljače]] [[1502]]. godine, na isti su način su protjerani [[Španjolska|španjolski]] muslimani, tzv. [[Moriski|moriskosimoriski]] (''moriscos''). Trebali su se pokrstiti, ili napustiti španjolsko tlo. OvoTo neće biti posljednje protjerivanje: [[Filip III., španjolski kralj|Filip III.]] je započeo protjerivanje moriskosamoriska [[1609]]. godine koje će se završiti [[1616]]. godine. U tom razdoblju, zemlju je napustilo oko 272.000 moriskosamoriska.