Erich von Falkenhayn: razlika između inačica

|opis =

|veličina = 200px

|nacionalnost = {{ZD|N|NJEC}} [[Nijemci|Nijemac]]

|nadimak =

|supruga =

|suprug =

|knjige =

|ratovi = [[Prvi svjetski rat]]

|nagrade =

}}

 

== Rani period ==

Od [[1896]]. do [[1903]]. kao časnik služio je u [[Kina|Kini]] tijekom [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka]]. Poslije toga služio je u [[Braunschweig]]u, [[Metz]]u i [[Magdeburg]]u, svaki put sa sve većim činom. Pred rat [[1913]]. postao je pruski [[ministar rata]]. Kao i većina nije računao na sveopći rat, ali pripadao je grupi, koja je uvjeravala cara [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]] da objavi rat.

 

== Načelnik Glavnog stožera ==

Poslije [[Prva bitka za Marnu|bitke za Marnu]] [[14. rujna]] [[1914]]. naslijedio je [[Helmuth von Moltke, ml.|Moltkea]] kao načelnik [[Glavni stožer|Glavnog stožera]]. Suočen sa neuspjehom [[Schlieffenov plan| Schlieffenovog plana]] von Falkenhayn je pokušao da u "Trci do mora" izmanevrirati britanske i francuske snage serijom sukoba kroz suverenu Francusku i Belgiju, a s ciljem da se dođe do obale [[Sjeverno more|Sjevernog mora]]. [[Francuzi]] su zaustavili [[Nijemci|Nijemce]] u [[Bitka za Ypres |Prvoj bici za Ypres]]. Von Falkenhayn je nastojao provoditi ofenzivnu strategiju na zapadnom bojištu, a da istovremeno vodi ograničenu kampanju na istočnom frontu, nadajući se da će Rusija lakše prihvatiti primirje, ako nije dovoljno ponižena. Zbog toga je došao u konflikt sa [[Paul von Hindenburg|von Hindenburgom]] i [[Erich Ludendorff|Ludendorffom]], koji su htjeli masivnu ofenzivu na istoku. Bitku masovnog istrebljenja tj. [[Bitka za Verdun|bitku za Verdun]] von Falkenhayn je započeo nadajući se da će masovni pokolj navesti političke vođe Europe da okončaju rat, a sa druge strane je smatrao da su gubici mnogo štetniji za Francusku nego za Njemačku. Iako je četvrt milijuna vojnika poginulo nijedna strana nije pokazala znak da namjerava okončati rat, što je bilo suprotno početnim von Falkenhaynovim pretpostavkama. [[Antanta]] je bila sposobna da zamijeni mrtve svježim "ljudskim materijalom". Zbog neuspjeha u bici kod Verduna i nekoliko neuspjeha na istoku, von Falkenhayn je smijenjen s mjesta načelnika glavnog stožera. Na njegovo mjesto je došao [[Paul von Hindenburg]].

 

== Kasnija karijera ==

Poslije smjenjivanja s mjesta načelnika glavnog stožera preuzeo je zapovjedništvo nad Devetom armijom u [[Transilvanija|Transilvaniji]] i u [[kolovoz]]u [[1916]]. krenuo je u zajedničku ofenzivu sa [[August von Mackensen |Mackensenom]] protiv [[Rumunjska|Rumunjske]].

 

 

Dok je bio zapovjednik nad turskim snagama u Palestini spriječio je da [[Turci]] izvrše planirano protjerivanje [[Židovi|Židova]] iz Palestine. U veljači [[1918]]. postao je apovijednik 10. armije u Bjelorusiji. Otišao je u mirovinu [[1919]]. i povukao se na svoje imanje, gdje je napisao nekoliko knjiga o ratu, strategiji i autobiografiju.

 

== Ocjena ==

Bio je tipičan predstavnik pruskih generala. Bio je [[militarizam|militarist]] u pravom smislu te riječi. Jedna od knjiga o njegovoj strategiji (od Roberta Foleya) navodi da je njegova strategija masovnog pokolja ljudskog materijala bila kopirana i uspješno korištena od strane Antante, koja je imala veće ljudske resurse. Na taj način von Falkenhaynova metoda se pokazala točna, ali na njemačku štetu. Vojno gledajući von Falkenhaynova ofenziva u bici za Verdun bila je strateška greška. Obrana Palestine [[1917]]. također je bila neuspješna, ali imao je daleko manje snaga od protivnika. S druge strane njegovo planiranje i osvajanje Rumunjske je savršen primjer kako provesti ofenzivu protiv nadmoćnih snaga. [[Winston Churchill]] ga je smatrao najsposobnijim od svih njemačkih generala u Prvom svjetskom ratu.

 

|commonscathr = Erich von Falkenhayn

}}

 

{{redoslijed

|nasljednik = nitko

}}

 

{{Zapovjednici njemačkih armija u Prvom svjetskom ratu}}